Vinko Brešan: 'Humor uvijek nekoga uvrijedi, ali ga se mora prihvatiti'

'Svi koji se bave filmom dolaze pred pitanje hoće li se film odigrati uz postojeće granice slobode ili će ih pomaknuti. Ja si umišljam da ih ja uvijek pokušavam pomaknuti. Mičem li ih za milimetar ili metar, to je drugo pitanje,' rekao je redatelj Vinko Brešan komentirajući u emisiji 'U svom filmu' svoj novi film 'Koja je ovo država!', koji će za desetak dana imati premijeru.

Film 'Koja je ovo država!' već je i prije prikazivanja uznemirio duhove - scenarij je ostao tajna, a medijsko predstavljanje filma bilo je priređeno u Kulmerovim dvorima bivšeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića: S obzirom na to da se film zove 'Koja je ovo država!', i u njemu su junaci predsjednik RH, predsjednik Vlade, ministar unutarnjih poslova i državni odvjetnik, htjeli smo press konferenciju prirediti na mjestu povezanom s državom, rekao je Brešan.

Prvo smo htjeli Markov trg, ali kiša je mogla poremetiti planove. Onda je netko predložio Kulmerove dvore koji se mogu iznajmiti, i to nam se učinilo strašno zgodnim jer je u slučaju Agrokora sve je pomiješano – i državno i privatno… Sjetili smo se i aktivista koji su željeli ući tamo, pa ih nisu pustili i sjedili su ispred dvora. Potpuno apsurdno je bilo imati press konferenciju u dnevnom boravku bivšeg vlasnika Agrokora. Taj apsurd nam se jako svidjeo jer je i naš film na neki način komedija apsurda pa smo zato odabrali Kulmerove dvore,  objasnio je Vinko Brešan.

Komentirajući naslov filma Brešan je naglasio da je i neobičan i jako običan: To ovisi s koje strane gledate. Gdje najviše spominjemo državu, a da ne psujemo? U susretu s institucijama, dok čekamo osobne karte, u pošti, dok gledamo dnevnik HTV-a… Tada često čujemo taj izraz. Ta rečenica nije pitanje, to je uzvik negodovanja. Scenarist Mate Matišić i ja smo zapravo htjeli istaknuti da se bavimo državom i apsurdima na koje ljudi reagiraju tom rečenicom.

Fabula filma obavijena je velom tajne. Svi suradnici, uključujući i Vinka Brešana, potpisali su klauzulu o tajnosti podataka, no ipak je otkrio neke detalje: Film se sastoji se od tri priče povezane jednim ključnim događajem. Film prati ministra unutarnjih poslova koji umjesto ministra pravosuđa dolazi na postavljanje kamena temeljca za zatvor. On se zaputi pogledati stanje zatvora, i zatim zaključa se u jednu ćeliju i ne želi van. Zašto ne želi, neću otkriti, gledatelji će to saznati za desetak dana u kinima.



U svojim filmovima Vinko Brešan i njegov stalni scenarist Mate Matišić ne bježe od tabu tema i otvaranja teških pitanja: Filmovi moraju pomicati granice slobode. I Mate Matišić i ja vjerujemo u to. Svi koji se bave filmom dolaze pred pitanje hoće li se film odigrati uz postojeće granice slobode ili će ih pomaknuti. Ja si umišljam da ih uvijek pokušavam pomaknuti. Mičem li ih za milimetar ili metar - to je drugo pitanje;  ali svako pomicanje granica slobode može biti uznemirujuće, smatra Brešan.

Komedije se bave ljudskim manama. Ako radite komediju o tome kako je netko glup, uvrijede se oni koji nisu velike pameti. Ali činjenica jest, ako govorimo o svetinjama, da su granice odavno pomaknute. Prije 20 godina Roberto Benigni snimio je komediju o holokaustu 'Život je lijep'. Tko danas može reći da postoji veća svetinja od žrtava holokausta, pa da se o tome ne smije raditi komedija. Bilo je  tada rasprava je li korektno raditi takav film, ali svi smo ga prihvatili, uživali u njemu, a film je dobio je i Oscara. Tako da tko danas može reći da postoje teme o kojima se smije raditi komedija, a o kojima ne,  poručio je Brešan.

Komedije i humor su politički nekorektni, ističe Brešan i navodi jedan primjer: Boris Johnson, bivši gradonačelnik Londona i bivši ministar vanjskih poslova Velike Britanije, usporedio je muslimanke, koje imaju prekriveno lice i otkrivene samo oči, s poštanskim sandučićima. To je bezobrazno, ali je i duhovito, a budući da je duhovito, on se ne mora nikome ispričati. Humor uvijek nekoga uvrijedi, ali ga se mora prihvatiti.

Na pitanje kako gleda na komentare o tome da Hrvati nemaju smisla za humor, dok su Srbi silno duhoviti, Brešan je odgovorio da se samo jedna vrsta na kugli zemaljskoj smije: To je ljudska vrsta. Zato što ima inteligenciju, dok druge nemaju. Humor je odraz inteligencije. Reći da jedan narod ima humor, a drugi nema je kao reći da je jedan narod glup, a drugi pametan. Svi su narodi prosječno gledano jednako glupi ili pametni,  kazao je Brešan.

No, postoji jedan drugačiji problem, nastavlja Vinko Brešan: Humor koji prepoznajemo kao nacionalni je humor iz umjetničkih djela, a ne s ulice. Na ulici i u Šibeniku ili u Zagrebu nailazite na beskrajno duhovite ljude, kao i u Srbiji, ili bilo gdje drugdje na svijetu. Pitanje je samo imamo li dovoljno talentiranih pojedinaca koji taj nacionalni, lokalni humor mogu predstaviti i nekoj široj zajednici. Tada se to može prepoznati kao nacionalni humor. Nažalost, u našoj književnosti na prste možete nabrojiti pisce koji su imali humorni diskurs, naši su pisci uglavnom smrtno ozbiljni. Pa se iz tog kuta nije razvilo nešto što bismo mogli nazvati zajedničkim hrvatskim humorom,  zaključio je Brešan.

Tijekom gostovanja u emisiji 'U svom filmu' Brešan se i prisjetio kako je nastao scenarij za film 'Kako je počeo rat na mom otoku', govorio je i o odnosu s ocem Ivom Brešanom, te sa svojim dugogodišnjim suradnikom Matom Matišićem, pozitivnom šoku koji je doživio razgovarajući sa zatvorenicima u Lepogavi, i tome kako je tamo prepoznao sve nas koji smo na slobodi, a tijekom emisije o Brešanu su govorili redatelj Veljko Bulajić, filmski kritičar Nenad Polimac, pisac Mate Matišić i producent Ivan Maloča.