Đuro Seder dobitnik Nagrade za životno djelo HDLU-a

Akademski slikar Đuro Seder dobitnik je Nagrade za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) za 2018., i to za, kako je rečeno na svečanoj dodjeli u petak u Zagrebu, začudan i impresivan opus kojim je obilježio suvremenu hrvatsku likovnu scenu, a tom prilikom godišnje nagrade Društva uručene su i Kristianu Kožulu, za najbolju izložbu, Miranu Šabiću kao najboljem mladom umjetniku, dok je Igoru Zidiću uručeno posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti.

U Odboru za dodjelu likovnih nagrada HDLU-a za proteklu godinu bili su Zlatan Vrkljan, Robert Šimrak, Fedor Vučemilović, Danko Friščić i Ivana Jurić. Nagradu za životno djelo HDLU-a Đuro Seder dobio je kao "višeznačna, univerzalna i slikarska ličnost čiji je začudan i impresivan slikarski, crtački i grafički opus označen dijalektikom stvaranja, te je postao sublimat i neizostavni dio hrvatske i univerzalne vizualne kulture".

"Kultura slike, ujedno i umijeće slikanja, koji se prožimaju dubinskim značenjem 'imaga' prirodno su povezani s humanističkom egzistencijom slikara i utkani u tkivo hrvatske moderne, postmoderne i suvremene umjetnosti, koja se kroz autorovo djelo iznimnim isječkom do današnjeg trenutka može neiscrpno istraživati i visoko valorizirati", mišljenje je ocjenjivačkog suda pročitano na dodjeli.

Sederu je nagradu na svečanosti upriličenoj u Staroj gradskoj vijećnici na zagrebačkom Gornjem gradu predao predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak, koji je istaknuo kako je riječ o osobi koja je svojim djelovanjem "zaista obilježila posljednjih 70 godina života hrvatske likovne scene".

Akademski kipar Đuro Seder (1927., Zagreb) diplomirao je 1951. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Specijalizirao je slikarstvo kod prof. Marina Tartaglie. Od 1981. dvije je godine docent, a potom redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U razdoblju od 1983. do 1987. obnašao je dužnost dekana na ALU. Od umirovljenja 1998. u statusu je profesora emeritusa. Od 2000. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Prvi put je samostalno izlagao 1958. s Ljubom Škrnjugom u Opatiji i od tada izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1959. do 1966. bio je članom grupe Gorgona, kao jedan od osnivača i tkalaca njezina neoavangardnoga duha. Isprva je slikao monokromne slike gusta namaza, bliske apstraktnom ekspresionizmu, a nakon 1976. priklonio se ekspresionističkoj gesti i kromatici s naznakama figurativnosti, čime se ubraja u začetnike nove slike u hrvatskoj umjetnosti.

Djela mu se nalaze u brojnim muzejima i galerijama te privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima i nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1986. Pisao je i poeziju koja je objavljivana u Razlogu, Kolu, Forumu i Republici, a 1978. tiskana mu je zbirka poezije "Otac iz lonca".