6. siječnja 1288. - Vinodolski zakonik

Vinodolski zakonik, jedan od najstarijih pravnih dokumenata pisanih na hrvatskome jeziku, nastao je 6. siječnja 1288.

Sastavila ga je u Novom Vinodolskom komisija od 42 člana iz tadašnjih vinodolskih općina: Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Grobnika i Trsata.

U tom pravnom spisu uređen je odnos krčkih knezova i vinodolskog stanovništva. Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Vinodol je 1225. potpao pod vlast krčke vlastele. Slobodni seljaci nisu željeli postati kmetovi pa dolazi do sukoba koji traju sve do 1288., kada su Vinodolčani priznali vlast otočkih knezova, a ovi su im učinili neke ustupke.

Izabrana komisija dobila je zadaću zapisati i urediti stare vinodolske običaje i zakone kojih će se pridržavati i vlastela i seljaci. Tako je nastao Vinodolski zakonik, za kojeg će kasnija analiza pokazati da nije bio odraz starih običajnih prava, već ga je komisija prilagodila potrebama tadašnjeg feudalnog poretka.

U zakoniku je opširno razrađeno krivično pravo sa sustavom globa, kazni, feudalnih davanja, izgledom suda te međusobnih prava i obveza seljaka i knezova. Normirao je baštinsko pravo i propisao kazne za krađe, uvrede, ozljede i ubojstva.

Vinodolski zakonik sačuvan je u prijepisu iz XVI. stoljeća, a napisan je glagoljicom. Iako to nije opis starohrvatskog prava, važan je kao dokument za proučavanje ranog feudalizma u Hrvatskoj, a sama činjenica da je taj originalni i opširni dokument iz XIII. stoljeća sastavljen na narodnom jeziku svrstava ga u važne hrvatske kulturne spomenike.