14 siječnja 1856. - Umro Janko Drašković

Najstariji hrvatski preporoditelj Janko Drašković svojim je ugledom i kulturno-društvenom djelatnošću bio prethodnik Ilirskog pokreta koji će početi šezdesetak godina nakon njegova rođenja.

Drašković je rođen 20. listopada 1770. u Zagrebu u kojem je pohađao gimnaziju, a studij filozofije i prava završio je u Beču. Svoju naobrazbu obogatio je znanjem latinskog, mađarskog, rumunjskog te niza slavenskih jezika.

Kronike ga spominju kao najobrazovanijega čovjeka u Hrvatskoj koji je ugled stekao u stranim zemljama u kojima je često boravio, ponajprije kao vojnik, a zatim kao društveni djelatnik, preporoditelj i ilirac. Najveća zasluga Janka Draškovića jest njegovo propagiranje ilirizma i znamenitih ilirskih književnika. Pridružio im se, iako je već bio u poodmaklim godinama.

No i prije pokreta, koji se organizirano javio tridesetih godina 19. stoljeća pojavom Gajevih novina Danica ilirska, Janko Drašković svoja je gledišta na jezik i na književnost, politiku i gospodarstvo iznio u djelu čiji se naslov najčešće navodi kao Disertacija iliti razgovor...

Isticao je potrebu da se umjesto latinskog uvede narodni jezik kao službeni pa je i Disertaciju napisao hrvatskim jezikom. Zagovarao je sjedinjenje Hrvatske sa Slavonijom i Dalmacijom, zauzimao se za osnutak samostalne vlade, neovisne o Beču ili Pešti. U Disertaciji Drašković je dalje upozoravao na potrebu što veće obrazovanosti i prosvjećivanja naroda, zatim podizanja obrta i industrije.

Osim toga bio je i osnivač poznate čitaonice u Zagrebu, čija je zadaća bila okupljanje iliraca, prikupljanje knjiga i širenje književnosti i korisnih znanosti.

Janko Drašković umro je u Radgoni 14. siječnja 1856. nakon dodijeljenih počasti kojima su mu se mlađi ilirci odužili za to što su se njegovim autoritetom, naobrazbom i ugledom uvelike koristili u Ilirskom pokretu.