Čovjek i brod - ljubav koja traje vječno

Čovjek i brod - jedna je to od onih ljubavi koje traju vječno. Ali, dođe i vrijeme razdvajanja, kad bi svatko trebao dalje svojim putem. Barba Mirko Levačić s otoka Ista krenuo je tako u Dom za starije u Ravne kotare, no nije bio sretan - htio je da pokraj njega bude i njegov brod. Želja mu se ostvarila.

Uvjet je dakako bio da u Dom doplovi i njegov brod, kojeg je gradio i unio u njega dio duše, dio života, koji ga je i ranije odvodio daleko od rodnog otoka.

- Došli smo do ideje da mu nekako izađemo ususret da mu dovezem kaić koji je bio na Istu i to je bila cijela avantura oko toga kako smo to izveli - priča Patrik Levačić i zahvaljuje Domu što ima sluha za štićenike, za ljude koji se navežu na ono što im je najdragocijenije u životu.

Od tada, barba Mirko je mirniji, ponovno je pun života, i uživa u pogledu od ranog jutra. Već je to i mali ritual, jer prvo treba brodu poželjeti Dobro jutro.

- Gospodin Mirko je prije dvije godine došao kod nas na rehabilitaciju, i moram priznati i u početku nije bilo lagano, bila je tu velika nostalgija za otokom Istom, za morem, za brodom, nekako smo zajedno u suradnji s obitelji uspjeli da taj brod na kraju završi tu u srcu Ravnih Kotara i od tog dana Mirko je zadovoljan životom u Domu, dobio je isto tako sobu sa pogledom - ispričala je Jelena Kero, socijalna radnica u Domu za starije i nemoćne Ivan Pavao II.

Promjena je bila velika  i očita. Kad je brod tu, duša je mirna. A čudni putevi broda vode još od početaka, od šufita, gdje je građen, do mora preko drugog kata kuće, pa do Ravnih Kotara, na parkirališta Doma.

Čovjek i brod, jedna je to od onih ljubavi koje traju vječno. I brod i barba Mirko u ovim hladnim danima imaju jednu želju - na proljeće ponovno otići na more.