18. siječnja 1919. - Počela konferencija u Versaillesu

Nakon Prvoga svjetskog rata, mirovni ugovori zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno. Konferencija mira održana je od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. u Parizu, u palačama Versaillesa. 

Glavnu riječ na konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije. Mirovni ugovor s Njemačkom zaključen je 28. lipnja 1919. u Versaillesu (Versajski ugovor). Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za Prvi svjetski rat, pristati da se Alsace i Lorraine vrate Francuskoj, da se u sjevernom Schleswigu provede plebiscit, da se neki pogranični gradovi vrate Belgiji, da se u području Saara uspostavi 15-godišnja uprava Lige naroda i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. 

Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi Poljskoj i priznati joj preko koridora izlaz na Baltičko more prema luci Gdanjsk. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim djelom Velikoj Britaniji, a zatim Francuskoj, Japanu, Belgiji, Portugalu, Južnoafričkoj Uniji i Australiji. Njemačka je od 1929. godine morala platiti ratne odštete u iznosu od 5 milijardi dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti u 30 godina.

Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovo svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smjela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim postrojbama. Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države u Europi i obvezati se da neće pripojiti Austriju.