21. siječnja 1872. - Umro Franz Grillparzer

U Beču je 15. siječnja 1791. rođen Franz Grillparzer, austrijski pjesnik i dramatičar, autor čija su djela tek kazališni djelatnici u novije vrijeme izvukli iz svojevrsne poluanonimnosti i na primjeren ih način otkrili široj publici.

Nakon očeve smrti, kad obitelj naglo osiromašuje, Grillparzer je prisiljen obavljati poslove odgajatelja i učitelja mladih plemića. Trpi posvemašnju novčanu nesigurnost, a to je potrajalo do trenutka kad se uspijeva zaposliti u državnoj službi, koja u to vrijeme donosi veoma skromne prihode, ali zato daje sigurnost.

Prvu je pjesmu zapisao s 13 godina da bi prvu dramu, Blanka od Kastilje, 1810., dakle kao 19-godišnjak, ponudio Hofburg Teatru, ali je odbijen. Austrijski književni krugovi prepoznaju u Grillparzeru vrsnog književnika 1816., kada objavljuje dramu Prabaka, koja je već iduće godine i izvedena. Tim djelom, doduše, ne stječe materijalnu korist, ali zato postaje vrlo ugledan i poštovan književnik.

Nakon što je 1818. njegova drama Sappho postavljena u dvorskom teatru izazvavši sjajne reakcije, primio ga je Metternich i učinio ga dvorskim pjesnikom. Međutim, od samog početka na novoj dužnosti Grillparzer zbog jedne pjesme izaziva cenzuru i trajno nepovjerenje Metternichovih suradnika.

Od tada s cenzurom vodi neprestane bitke: drama Sreća i svršetak kralja Otokara čekala je dvije godine na izvođenje, a za neobjavljivanje djela Vjerni sluga svoga gospodara ponuđen mu je veliki novčani iznos, čime su car i Metternich na suptilan način pokazali nezadovoljstvo svojim dvorskim pjesnikom. Međutim, Grillparzer i dalje stvara, stvarajući u pripovijeci Jadni svirač remek-djelo njemačke književnosti. Važna je i trilogija Zlatno runo, koju je počeo pisati kad je stupio na mjesto dvorskog pjesnika.

Nakon revolucionarne 1848. Grillparzer je obasut mnogim priznanjima - tako prima orden koji su prije njega dobili samo Goethe i Collin, postaje dvorskim savjetnikom, prima počasne doktorate na nekoliko sveučilišta, car ga odlikuje i daje mu počasnu plaću. Međutim, cijelo to vrijeme Grillaparzer živi povučeno od javnosti, jer je svjestan da u svim tim priznanjima ima praznog sjaja i nečiste savjesti cenzorske Monarhije. Za života se družio s Goetheom, koji ga je iznimno cijenio, te s Beethovenom i Schubertom.

Umro je na današnji dan 1872. u Beču.