Braća Bursać - ponos Hrvatske

Braća Danijel i Boris Bursać treneri su tae kwon doa u zagrebačkom klubu Čigra. Osim redovnih treninga, osmislili su i dva programa za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju. Danijel je liječnik, a Boris ekonomist. Svoje slobodno vrijeme provode na tatamiju rušeći predrasude i svladavajući sve teškoće i zapreke. Oni su ponos Hrvatske.

Zagrebački tae kwon do klub Čigra raste i razvija se munjevitom brzinom. Tomu svjedoče brojne medalje i priznanja. S posebnim ponosom u klubu ističu uspjeh 42-godišnje Senade koja je europska i državna prvakinja te prvakinja Zagreba.

- Senada je jedan vrhunski motivator, jedna žena s ogromnom željom da pokaže drugima da usprkos njezinom hendikepu ona može sve što mogu i ostali i kao takva je već sada napravila jako puno, a znam da će još. A kao takva motivira cijelu grupu da vježba i da se usavršavaju, ističe Danijel Bursać.

Uporno trenira s velikim osmijehom na licu - tako lakše prevlada sve teškoće. U Čigri ipak postoji nešto vrednije od zlata, ističe Senada.

- Tu sam upoznala nove prijatelje, i nove ljude i dobila neka nova iskustva i nova znanja i moj se cijeli život obogatio, Senada Halilčević.

Uz redovite natjecateljske kategorije i Senadinu skupinu te program za odrasle „Na krilima čigre", braća Danijel i Boris Bursać  osnovali su još jedan program- „Čigrin let" namijenjenu djeci s teškoćama u razvoju.

- Kada je Danijel krenuo s Čigrinim letom, on je idejni začetnik i provoditelj cjelokupnog programa, s obzirom na njegovo trenersko iskustvo i liječničku struku, uvidio sam da jednostavno moramo pomoći toj djeci kojih je svakim danom sve više i da im omogućimo svu potrebnu opremu za provođenje treninga, a isto tako, s vremenom se pojavila potreba da im kupujemo i kimona, trenirke i ruksake kako bi sa svom sportskom opremom koja im je potrebna, mogli nastupati na natjecanjima i osjećati se kao dio tima, govori Boris.

- Da djeca su posebna, ona su topla, emotivna, ona se jako vežu za osobe s kojima rade. A najveće veselje i sreća je vama kad napravite rezultat, a to je da vidiš da si im pomogao s nečim što njima koristi u svakodnevnom životu i da si im pružio prilike koje oni inače ne bi imali, rekao je Danijel.

- Na kraju radnog tjedna kada smo svi umorni od svojih poslovnih obaveza, kada dođeš u dvoranu jednostavno to sve ostaviš ispred vrata. Jer osmijeh te djece i zagrljaj kada ulaze u dvoranu daje ti snagu da im omogućiš maksimalno što se može, ističe Boris.

Prepoznala je to i Senada pa je na pitanje koji trener joj je bolji, teška srca odgovorila:

- Sad ste mi postavili jako teško pitanje, ali, ne znam ,Danijela, - Zašto?- u biti Danijel se jako, jako trudi i zbog tog njegovog truda čovjeku ne možeš reći ne. On ti učini sve i omogući ti sve, ti samo moraš doći i odraditi to i onda da mu kažeš ne, govori Senada.

- Mislim da ponos Hrvatske nisam ja, da su ponos svi ti ljudi i sva ta djeca s kojima mi radimo i ono što oni pokazuju da mogu i da žele i da se u konačnici miču iz svoje svakodnevne rutine i da pokazuju da su vrijedni kao i svi ostali samo im treba dati priliku i malo više vremena nego nama ostalim, zaključuje Danijel.

U klubu je nekoliko državnih i europskih prvaka, i djece i odraslih, a već na sljedećem „čigrinu letu", „na krilima čigre" mogla bi zasjati još koja medalja - možda i paraolimpijska. Vrijeme će pokazati.