25. siječnja 1882. - Rođena Virginia Woolf

Na današnji dan 1882. godine u Londonu je rođena Adelaida Virginia Woolf, engleska spisateljica, jedan od ključnih autora narativnoga modernizma i osnivačica feminističke književne kritike.

Rođena je u viktorijanskoj intelektualistički nastrojenoj obitelji Stephen. Odgajali su je uglavnom privatni učitelji. Godine 1912. udaje se za izdavača, pisca i društvenoga aktivista Leonarda Woolfa. Uskoro objavljuje svoj prvi roman, The voyage out (1915.), koji nije donio veći kreativni proboj, ali je postavio neke od njezinih dominantnih tema i vidova izričaja: lirski pristup zbilji i introspekciju u analizi fluktuirajućih stanja ljudske (posebice ženske) psihe.

Iz toga doba datiraju prvi snažniji živčani slomovi i napadaji duboka psihičkoga raskola koji su je pratili do konca života i koji bijahu i uzrokom njena samoubojstva. Kao vid radne terapije Virginia Woolf i njezin suprug osnivaju Hogarth Press, nezavisnu nakladu koja je trebala služiti afirmaciji avangardnih i marginaliziranih pisaca. 

Poslije još dva romana Noć i dan, Jakovljeva soba, slijede velika ostvarenja književnoga modernizma: romani Gospođa Dalloway (1925.), Svjetionik (1927.), Valovi (1931.) te zbirke eseja i književnih kritika Svoj vlastiti prostor (1929.) i Tri gvineje (1938.).

Njezini su romani visokoeksperimentalni: na više mjesta radnja, koja je često svakodnevna i uobičajena, rastače se u svijesti (ženskih) protagonista; snažan lirizam i jezična virtuoznost stvaraju dojam svijeta prebogatoga vizualnim i drugima senzornim asocijacijama, kao i senzibilne likove uronjene u neprestano preispitivanje smisla vlastite doživljajnosti i opstojnosti same. Po svjetonazoru mješavina epikurejskoga materijalista i bergsonovskoga idealista, kao i estet na tragu Waltera Patera - Virginia Woolf u svojim je romanima kreirala svijet uglavnom ograničen na intelektualiziranu englesku višu srednju klasu, ali univerzalan po dosegu za pažljivijega čitatelja. 

Zbirke kritika i eseja Woolfove su još utjecajnije, bar od 1970-ih godina. U njima je utemeljila feminističku književnu kritiku, a ton u njima varira: s jedne se strane pojavljuju lamentacije o zapostavljenosti žena i njihovoj onemogućenosti u umjetničko-tvoračkim procesima; s druge pak strane inzistira da je "ženska", kao i "muška" umjetnost zapravo androgina, pa je sloboda izražaja ženskoga iskustva i percepcije svijeta marginalna: pravi umjetnik nadrasta spol. Ovdje je Virginia Woolf pokazala smjesu zrele kritičnosti i naivnosti: izrazito maskulini autori kao Melville ili Faulkner teško da se mogu utrpati u koš dvospolačkoga vidozora. S druge strane, Virginia Wolf sjajno je raščlanila i ilustrirala povijesnu datost "ženske sudbine" koja je mnoge potencijalne kreativne osobnosti osudila na skučenu i samo djelomice ostvarenu egzistenciju. 

Pozniji rad uključuje konvencionalniji roman Godine (1937.) te posljednje veliko ostvarenje, roman Među činovima (1941.), snažnu eksperimentalnu prozu u kojoj su sažete Woolfine opsesivne teme: rekreacija svijeta kroz visokometaforizirani jezik, seksualna ambivalencija i, najvažnije, meditacija o protoku vremena i života, utjelovljena u fikcionaliziranom i estetiziranom prikazu skoro cijele engleske povijesti. 

Mučena napadajima duševne bolesti (slušne i vizualne halucinacije, duboka depresija), još pojačanima izbijanjem 2. svjetskoga rata, Virginia Woolf počinila je 28. ožujka 1941. samoubojstvo utapanjem u rijeci Ouse, kraj imanja u Rodmellu u Sussexu. 

Tek u 70-im godinama prošloga stoljeća na valu feminizma potvrđena je kao velika spisateljica. Poslije svih poricanja i uzdizanja, izgleda da je postignut kakav-takav konsenzus: Virginia Woolf nije među najvećima, ali je jedan od velikih inovativnih pisaca 20. stoljeća.