24. siječnja 1822. - Rođen fra Grgo Martić

Na današnji dan 1822. u Rastovači pokraj Posušja rođen je fra Grgo Martić, hrvatski preporodni književnik, kulturni i politički djelatnik. 

Djetinjstvo je proveo u zavičaju, a 1834. odlazi u kreševski samostan, gdje započinje školovanje. Od 1844. školovanje nastavlja u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. Kao svećenik je djelovao oko tri godine u Kreševu, zatim kao kapelan u Osovi kod Žepča te kao župnik u Sarajevu između 1851. i 1879. godine. Od 1879. do smrti, 30. kolovoza 1905., uglavnom je bio u franjevačkom samostanu u Kreševu. 

Fra Grgo se, osim kao svećenik, istaknuo u književnom i prosvjetnom radu te u političkom djelovanju. Bio je aktivni sudionik političkih i kulturnih događaja tog vremena, osobito u vrijeme smjene turske i austro-ugarske vlasti. 

Predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, bavio se pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, a 1871. objavljen je njegov Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni. Prije toga, 1858., pripremio je Dikcionar tursko-srpsko-hrvatski, koji nije objavljen. U to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a materijal koji je poslao u Beograd na tiskanje, nestao je.

Martić se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina. Zajedno s fra Ivanom Franjom Jukićem prikupio je i pripremio zbirku Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, koja je objavljena u Osijeku 1858. godine. Književnim radom Martić se bavio punih šezdeset godina. Ispjevao je više od sto tisuća stihova, što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u XIX. stoljeću. Studirajući filozofiju u Zagrebu, ušao je u društvo vodećih iliraca te je, oduševivši se njihovim idejama i pokretom, i sam postao narodni preporoditelj. Za Danicu je pisao pod pseudonimom Ljubomir Martić Hercegovac

Potkraj pedesetih godina XIX. stoljeća Martić počinje raditi na svom životnom djelu – ciklusu epskih pjesama Osvetnici. Pjesme iz tog ciklusa izlazile su od 1861. do 1883. u Zagrebu, Osijeku i Đakovu, a konačni naziv dobivaju 1893., kada su sakupljene u jednu knjigu. Po Osvetnicima fra Grgo je prozvan "bosanskim Homerom". 

Poznato je i Martićevo djelo Posvetnici, koje se sastoji od pjesama u kojima je opjevao svoj svećenički život, život sv. Franje Asiškog i život sv. Antuna Padovanskog. Napisao je i epopeju Boj na Kosovu (1389.), a važno mjesto u njegovom književnom radu imaju i putopisi Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa, Katolici u Bugarskoj, Katolici u Vlaškoj, Katolici u Hercegovini.

O Martićevim memoarima, Zapamćenjima, govori se kao o vrlo važnom prilogu kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Prvi su put objavljeni u Zagrebu 1906., u redakciji Ferde Šišića.

Fra Grgo Martić djelovao je u politici tijekom vladavine Turaka i Austro-Ugarske. Bio je najbolji poznavatelj političkih prilika u Bosni, što je znao iskoristiti za zaštitu Katoličke crkve i franjevačkog reda, ali i pojedinaca, bez obzira na to kojoj su vjeri pripadali. 

Politička uloga Grge Martića posebno je bila izražena tijekom rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, koja je zastupala interese franjevačkog reda i katoličkog puka u BiH. Agencija se bavila socijalnim položajem naroda, vjerskim pitanjima, političkim prognanicima te nekim interesima muslimanskog i pravoslavnog stanovništva.

Fra Grgo Martić pokopan je na kreševskom groblju Ogradje, a u franjevačkom samostanu sačuvana je soba u kojoj je živio, s njegovim osobnim stvarima.