Što čitati - "Vidio sam čovjeka" ili "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost"

Književna kritičarka Jagna Pogačnik preporučuje knige "Vidio sam čovjeka" i "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost".

Owen Sheers - Vidio sam čovjeka, Hena com

Owen Sheers velški je pjesnik, pisac, dramatičar i voditelj emisija o kulturi na BBC-ju. Iako rođen na Fijiju, odrastao je i živi u Walesu. Magistrirao je kreativno pisanje. Brojne književne nagrade i plodno stvaralaštvo učinili su Sheersa književnom zvijezdom. Roman Vidio sam čovjeka (2015.) psihološki je triler preveden je na dvanaest jezika i u pripremi je snimanje filma. Sheers je pisao i za brojne časopise kao što su Granta, The Guardian, The Times, a za BBC je napisao i vodio dokumentarni serijal o životima poznatih engleskih pjesnika.

Uspješni pisac Michael Turner jednog poslijepodneva odlazi u kuću svojih susjeda Samanthe i Josha Nelson u potragu za odvijačem koji im je posudio i taj dan će na neočekivan način promijeniti njihove živote - bit će svjedok jedne smrti i jedne laži. Michael je živio idiličan život u Walesu sa suprugom Caroline, reporterkom američke televizije. Nakon tragedije u kojoj ona smrtno strada na novinarskom zadatku u Pakistanu, taj je život prekinut i shrvani Michael seli u London, u zgradu do obiteljske kuće Nelsonovih. Nelsonovi su četveročlana situirana i skladna obitelj koja će s posebnom pažnjom prigrliti gubitkom shrvanog Michaela i među njima se rađa prijateljstvo prekinuto kobnog dana. U njegov život uskoro će ući i izvjesni Daniel McCullen, pilot američkih zračnih snaga, koji mu je svojedobno život okrenuo naopačke. Kuća Nelsonovih postat će poprište tragičnog događaja koji će na okolnosti iz Michaelova života baciti novo svjetlo i nagnati ga na životne i stvaralačke zaokrete.

Snažna psihološka drama s brojnim i iznenadnim preokretima, u kojoj se smjenjuju mirni obiteljski odnosi i visokorizične protuterorističke akcije, duboko skrivene tajne i pismena priznanja, rane od neprežaljenih gubitaka te osjećaji krivnje. Uvjerljivo i snažno poniranju u mušku psihu obilježenu tragedijom, tugom i iskupljenjem. Michael koji je izgubio suprugu i Josh koji je izgubio kćer povezani su tajnom koja je samo njima poznata - tko je bio u kući a nije trebao, a tko nije a trebao je, u trenutku kad se dogodio tragičan događaj.

Vrhunsko balansiranje psiholoških elemenata s napetim zapletima čini ovaj roman ne samo višeslojnom analizom ljudskih osjećaja već i misterioznom pričom koja se čita u dahu. Roman ponire u dubine bliskosti i otuđenja, žalosti, tugovanja, želje i kajanja (na primjeru tri muška lika, od kojih svaki osjeća drugu vrstu krivnje, premda ni jedan od njih nije izravno odgovoran za događaje). Neizvjesnost koja se postepeno gradi prema kraju romana naglašava dublja pitanja o odgovornosti i samostalnosti. Misterij je postavljen i otkriven u prvom dijelu romana - nije klasičan triler, ali po snazi napetosti i psihološkog poniranja ogledan je primjerak žanra. U prvom planu je i pitanje morala; postepeno razotkrivanje tajni i laži likova, bračni odnosi, kraj baca novo svjetlo na ono što se dogodilo.

Sanja Lovrenčić - Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost

Knjige Sanje Lovrenčić - osam pjesničkih zbirki, tri prozne, šest romana, fantastična trilogija i autobiografski zapisi, kao i nekoliko knjiga namijenjenih djeci - svojevrsno mjesto razlike unutar konteksta u kojem se pojavljuje, u kojem ima mnogo prostora za maštu, igru, kao i odmake u prostore nestvarnog, fantastičnog. Izmjena epistolarne forme čini glavni tok pripovijedanja i umetnutih priča koje s tim dijelom čine zaokruženu i smislenu cjelinu.

U Kabinetu, nekoj vrsti malog, privatnog i neprofitabilnog muzeja u kojem se čuva ostavština 'sentimentalne i trivijalne književnosti', došlo je do kriznog trenutka. Kustos, koji se svojim pismima obraća pokojnoj osnivačici Rozi, shvatio je da ne samo što je Kabinetu potrebna 'novčana injekcija', nego i novi skrbnik koji bi ga zamijenio. Budući da nije riječ samo o običnom poslu, već on ima i specifičnu emotivnu i dakako sentimentalnu vrijednost, ni jedno ni drugo nije lako izvesti, a oglas za posao u kojem će pisati i jedna od ključnih rečenica romana "Vaša priča važnija nam je od Vaših kvalifikacija" dodatno će zakomplicirati stvar.

Na oglas koji implicira da bi kandidati trebali ujedno biti i pisci, javlja se deset kandidata, sa svojim profesionalnim i privatnim, ponekad posve bizarnim životima, ali i pričama koje su integralni dio romana. Priče pozicioniraju roman prema recentnoj stvarnosti, jer se on tako, na posredan način bavi temama umjetnosti i umjetničkog aktivizma, društvenom odgovornosti, komercijalizacijom i ulaskom kapitala u neprofitabilne sfere ljudske djelatnosti, feminizmom, znanošću i tehologijom, ali i ljubavlju koja je jedan od provodnih motiva i tiče se kako međuljudskih odnosa, tako i očuvanja nekih prošlih vrijednosti.

Deseta i ključna priča zamagljuje pitanje istine, odnosa stvarnog i umišljenog, fantastičnog, jer čitavom muzeju, Rozi i dosadašnjem čuvaru daje posve nove konotacije. Roman je priča o prošlom i sadašnjem, srazu vremena, poljuljanim vrijednostima, sjećanju i zaboravu i statusu umjetnosti danas.