14. veljače 1899. - Rođen Lovro pl. Matačić

Na Sušaku, koji je sada u sastavu Rijeke, rođen je 14. veljače 1899. hrvatski dirigent Lovro pl. Matačić.

Glazbu je učio od najranijeg doba. Bio je član glasovita zbora Bečkih dječaka, a poslije je u Beču nastavio i glazbeni studij.

Njegov je uspon bio brz i sjajan. U 33. godini povjerava mu slavni dirigent Wilhelm Furtwängler palicu Berlinske filharmonije. Matačić uskoro postaje građanin svijeta dirigirajući učestalo u svim većim opernim i koncertnim dvoranama. Još prije II. svjetskog rata mnogi uspjesi i usponi opera u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i drugim gradovima bivše Jugoslavije, vezani su uz Matačićevo ime. A kad mu je poslije II. svjetskog rata bio omogućen odlazak u svijet, proslavljeni dirigent Herbert von Karajan ispričavao se Londonskim simfoničarima što otkazuje koncert, preporučujući istodobno kao zamjenu maestra Matačića, i to riječima: Ako nije toliko dobar kao ja, onda je samo bolji od mene.

Na početku svoje ponovne afirmacije 50-ih godina Matačić je oduševio londonsku kritiku i publiku, kao što će još desetljećima podizati na noge koncertno i operno slušateljstvo diljem svijeta od Tokija do New Yorka, Pariza, Praga, Moskve, Monaka i na svim važnijim festivalima. Često je nastupao na Dubrovačkim ljetnim igrama, Zagrebačkom muzičkim biennalu, a deset godina bio je i šef-dirigent Zagrebačke filharmonije.

Maestro Matačić bio je veoma skroman, druželjubiv i duhovit. Nije želio priznanja i često je govorio da je samo interpretator genijalnih djela, reproduktivni umjetnik. Kada je jednom prigodom neki kritičar napisao da u njegovoj izvedbi Brahmsa nije vidio ništa novo, Matačić je rekao da to prihvaća kao izraz priznanja, jer cijeloga života nastoji samo izvesti djelo točno onako kako ga je skladatelj zamislio i napisao. Međutim, tko je god bi na nekoj od njegovih izvedbi Brucknera, Brahmsa, Beethovena, Wagnera, Straussa, Verdija, Janačeka ili je slušao neku od njegovih brojnih ploča sa svjetskim orkestrima, zborovima i pjevačima, zna da maestro Matačić nije bio tek skroman reproduktivac, već jedan od najkreativnijih dirigenata prošlog stoljeća.

Posljednji put Matačić je dirigirao 1984. u Dubrovniku Beethovenovu 7. simfoniju i svoje djelo Konfrontacije. Uskoro nakon koncerta bolest ga je zauvijek odnijela s koncertne, a pola godine poslije, 5. siječnja 1985., i sa životne pozornice.