Književna preporuka Jagne Pogačnik

Književna kritičarka Jagna Pogačnik izdvojila je ovaj tjedan knjige "Zakoni granice" i Mrtav rukavac rijeke Save". 

Javier Cercas - Zakoni granice, Fraktura

C
ercas je suvremeni španjolski romanopisac, publicist i pisac kratkih priča, na sveučilištu predaje španjolsku književnost. Svjetski uspjeh postigao je romanom "Salaminski vojnici", koji je ubrzo po objavljivanju 2001. nagrađen brojnim nagradama, prodan u više od pola milijuna primjeraka u Španjolskoj i preveden na petnaest jezika. Prema njemu je snimljen i film.

Cercas potom objavljuje "Brzinu svjetlosti", roman o prijateljstvu, užasu rata, krivnji i nemogućnosti iskupljenja, a roman "Anatomija jedne pobune" nadahnut je ključnim trenutkom svršetka Francove diktature - pokušajem državnog udara u španjolskom parlamentu.

U romanu "Zakoni granice" upoznajemo se s bandom maloljetnih delikvenata čiju sudbinu pratimo i dvadesetak godina poslije. Pisac koji želi napisati knjigu o Plavookom, šefom bande, razgovara s akterima događaja; sadašnjim odvjetnikom koji je kao tinejdžer bio član bande s nadimkom Cviker te inspektorom koji je vodio istragu o Plavookom.

Osobine glavnoga lika bazirane su na karakteru stvarnog španjolskog kriminalca o kojemu se svojevremeno mnogo govorilo. Drugi lik je pak inspiriran samim piscem, njegov životni put je onaj kojim je Cercas teoretski mogao ići da nije bio poslušan i plašljiv.

Čitav je tekst serija razgovora - svojevrsna istraga u koju pripovjedač minimalno intervenira. Autor na koncu ne nudi jednoznačan rezultat tih ispitivanja i slika o tome tko je kriminalac, tko izdajnik ostaje zamagljena.

Priča započinje u ljeto kada je Ignacio Canas kao šesnaestogodišnjak upoznao Plavookog i njegovu lijepu pratilju, djevojku Tere, nezadovoljan svojim statusom u školi, maltretiranjem vršnjaka, pridružuje se bandi pljačkaša.

Ljeto prve ljubavi, prve pobune, izdaje i poraza - granica koju će Canas prijeći na svome putu od preplašenog tinejdžera iz srednje klase, preko maloljetničke bande do odvjetnika u slučaju koji je potresao Španjolsku.


Tatjana Gromača - Mrtav rukavac rijeke Save

Zbirka proznih zapisa pjesnikinje, prozaistice i esejistice u kojima se opisuju i rekonstruiraju prostori, podijeljena na dvije cjeline "Sisak" i "S putovanja".

Knjiga je to za iščitavanje, zbirka zapisa koji ocrtavaju jedan mikrokozmos, a on je vrlo konkretan i uredno 'popisan', no istovremeno jedna od univerzalnih knjiga, bezvremenskih i bezprostornih. To su zapisi o interijerima i eksterijerima; gotovo da nema ljudi, premda je jasno da oni postoje u prostorima koje opisuje, pokreću njihove promjene, propadanje, nestanak.

Negdje u pozadini, također bez naglašenog stavljanja u prvi plan, postoji i pripovjedačica i njezino odrastanje/mijenjanje, odlasci i dolasci. Svijest o prolaznosti i tektonskim poremećajima koji pokreću promjene zbog kojih odrastamo i starimo, odlazimo, ratujemo, a je to još vidljivije, surovije, u prostorima provincije gdje su opreke mira i nemira, tišine i buke naglašenije.

U prvoj cjelini zbirke Gromača je ispisala privatni katalog rodnog grada, Siska, njegove "nedefinirane tuga" i "melankolije postojanja". Na granicama između poetskog i autobiografskog te esejističkog i putopisnog, fikcije i fakcije.

Gromačinom knjigom defiliraju ceste i naselja, kapelice i gimnazije, parkovi i groblja, sa detaljnim objektivnim i subjektivnim opisima, ljudima koji se po njima kreću i ostavljaju tragove, refleksijama koje im daju značenje i razlog za izdvojenost, te osobnim reminiscencijama.