17. veljače 1956. - Umro Heinrich Heine

Književni povjesničari i teoretičari slažu se da umjetnički i idejni izraz Heinricha Heinea pripada među najbolje stranice njemačke književnosti, od 20-ih do 50-ih godina 19. stoljeća.

Heinrich Heine
, koji se zapravo zvao Harry, rodio se 13. prosinca 1797. u Düsseldorfu. Potjecao je iz židovske trgovačke obitelji. Uz studij prava, slušao je predavanja iz književnosti, povijesti, filozofije, i to vodećih njemačkih intelektualnih imena, poput Schlegela i Hegela. Nakon što se krstio u Evangeličkoj crkvi, proziva se Heinrichom. Nakon studija putuje u Englesku, zatim u Italiju i Pariz, odakle će se javljati kao dopisnik Allgemeine Zeitunga.

Početno oduševljenje Parizom i idealima građanske revolucije, koja je ukinula vjersku i rasnu diskriminaciju, ubrzo splašnjava i rađa u Heinea neku vrstu političkog nihilizma. Osobito ga pogađa zabrana njegovih djela u Njemačkoj.

Nakon dviju knjiga poezije i dviju tragedija godine 1825. izlazi prvi svezak Slika s putovanja. Slijedila su mnoga djela s različitih područja: Knjiga pjesama (koja je za Heinova života doživjela 14 izdanja), Romancero, Zimska priča, Njemačka, Pisma iz Pariza, Lutecija, Romantička škola...

Heine je spoj prvih romantika koji se javljaju potkraj 18. stoljeća i mladonijemaca tridesetih godina 19. stoljeća koji navješćuju realizam. Neke su njegove pjesme živjele kao narodne jer su bile uglazbljene. Podjednako stilski dotjeran, značenjski snažan i ironičan bio je Heine u političkim, satiričkim i filozofskim tekstovima. Već za života bila je spoznata vrijednost njegova stvaralaštva pa je bio logičan utjecaj koji je ona imala na europsko pjesništvo.

Umro je 17. veljače 1856. Pokopan je na Montmartreu u Parizu.