Što čitati - "Muškarci bez žena" ili "Fotografije kraja"

Književna kritičarka Jagna Pogačnik izdvojila je ovaj tjedan knjige "Muškarci bez žena" i "Fotografije kraja".

Haruki Murakami - Muškarci bez žena, Vuković&Runjić

Haruki Murakami rođen je u Kjotu 1949., a danas živi u blizini Tokija, najpoznatiji japanski pisac. Autor je niza pripovjedaka i romana među kojima se ističu veliki japanski bestseler „Norveška šuma", svjetska uspješnica „Kafka na žalu" te opsežni „Ljetopis Ptice Navijalice". Novija su mu djela memoarska proza „O čemu govorim kada govorim o trčanju", trilogija „1Q84" te roman „Bezbojni Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća". Dobitnik je mnogih književnih priznanja, uključujući Jeruzalemsku nagradu i Nagradu Franz Kafka. Djela su mu prevedena na četrdeset jezika.

Muškarci bez žena sadrži sedam pripovijedaka u kojima se bavi životima muškaraca koji se, svaki na svoj način, stjecajem okolnosti nose sa samoćom. Svaka priča je kao mali roman - sve odlike njegova pripovijedanja imaju još snažniji efekt u ovom kraćem obliku. Za ovu zbirku priča sam autor je rekao da bi odgovarala nečemu što se u muzici označava kao „konceptualni album".

Zbirka priča Ernesta Hemingwaya „Muškarci bez žena" bila je inspiracija Murakamiju da na svoj način obradi likove i emocije muškaraca od kojih su žene pod različitim okolnostima otišle. Likovi njegovih priča postaju najbolji prijatelji s ljubavnicima svojih bivših žena, prepuštaju svoju tinejdžersku ljubav najboljem prijatelju, putuju usamljeni jer ih je žena ostavila, dok ih na tom putu, kao u drevnim mitovima, vode zmije, umiru zbog neuzvraćene ljubavi...

Ovo su i priče o dvostrukim identitetima, odnosno o tome kako ne vidimo same sebe i kako ponekad najmanje poznajemo one s kojima živimo. Murakami postavlja svoje likove u obične situacije stvarajući među njima neobične veze - naglašena želja za udaljavanjem, osamljivanjem kod svih likova.

Tu je priča o glumcu, udovcu koji svijet glume koristi kao utočište, a likove koje glumi kao mogućnost zaboravljanja svoje bolne realnost. Žena koja postaje njegov vozač saslušat će njegovu priču. Tu je i priča o momku koji smatra da nije dovoljno dobar za svoju djevojku i prepušta je svome prijatelju, potom o estetskom kirurgu koji ne može uspostaviti ozbiljniju vezu dok ne sretne ženu zbog koje će umrijeti, ženi koja svome ljubavniku priča priče, čovjeku koji daje otkaz jer ga žena vara s kolegom s posla, čovjeku koji se preobrazio u Gregora Samsu...

Završna priča „Muškarci bez žena" - o čovjeku čija se bivša djevojka ubila, zaokružuje cijelu zbirku promišljanjima o muškarcima bez žena.

Murakami ukazuje na velike strahove i bol koju osjećaju njegovi likovi i prikazuje muškarce u malo drugačijem, nesvakidašnjem svjetlu. Svojim likovima pored velike želje za osamljivanjem Murakami pripisuje krizu identiteta. Likovi srednjih godina koji iza sebe imaju pregršt životnog iskustva postavljeni su u sukob s onim što je bilo i s onim što jeste.

Senko Karuza - Fotografije kraja

Senko Karuza je pisac koji živi na Visu, osnivač Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih načina preživljavanja na malim pučinskim otocima i Festivala književnosti „Mare Mare".

U svojim knjigama bavi se mitskom temom otoka, izoliranom mikrozajednicom koja živi svoj život, u skladu s prirodnom izmjenom godišnjih doba, u stalnom procijepu između kopna i mora, odlazaka, dolazaka i povrataka.

Fina nostalgija - izolirana pozicija svojom optikom od sitnica čini metafore života, svakodnevne sličice pretvara u univerzalne, od tužnoga čini smiješno i obrnuto.

Pripovjedač piše baladu o svemoći, o bijegu i povratku, o sebi i o drugome. Pripovjeda priče o prošlosti i sadašnjosti, mladima i starima, obitelji, moru i gradovima, žudnjama i bijegu. Priče su duhovite, ironične, veselo-tužne...