8. veljače 1879. - Podjela Zemlje na vremenske zone

Ljudi su se u dalekoj prošlosti ravnali prema Suncu pa je svako mjesto imalo svoje lokalno vrijeme. No, širenjem komunikacija i pojavom željeznice takvo je računanje unosilo veliku zbrku.

Cijenjeni kanadski željeznički inženjer Sir Sandford Fleming jednom je prigodom boraveći u Irskoj zakasnio na vlak, jer vozni red nije jasno pokazivao kreće li vlak u navedeno vrijeme ujutro ili navečer. Fleming je shvatio: da bi se uvela točnost, valjalo je uspostaviti isto lokalno vrijeme između željezničkih postaja!

Na povratku u Kanadu na sastanku u Kraljevskom institutu 8. veljače 1879. predložio je uvođenje jedinstvenog 24-satnog vremena, odnosno podjelu Zemlje na vremenske zone. Njegov prijedlog prihvaćen je na konferenciji u Washingtonu 1884. godine, kada je određeno da početna točka računanja bude nulti meridijan koji prolazi kroz Kraljevski opservatorij u londonskom Greenwichu.

Cijela Zemljina površina podijeljena je na dvadeset i četiri ista dijela, omeđena meridijanima. U Europi su tri vremenske zone: zapadnoeuropska, početna, koja se nalazi oko nultog meridijana, srednjoeuropska i istočnoeuropska. Hrvatska pripada srednjoeuropskoj zoni, a smještena je između 14. i 19. meridijana istočno od Grinwicha.

Vrijeme se u svijetu računa u plus ili minus od Greenwicha, ovisno o zemljopisnoj dužini. Posebna je situacija na polovima jer tu se susreću sve vremenske zone. Za Antarktiku je dogovoreno da svuda vrijedi koordinirano svjetsko vrijeme.