Australski jazz na europski način

Na koncertu iz redovitog ciklusa Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije (HRT), u dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, publici se predstavio 'najbolji australski trombonist' - Adriana Mears.


                            Adrian Mears ispred Jazz orkestra HRT-a (Foto: Marija Štilinović/HRT)

S Jazz orkestarom HRT-a, Adrian Mears imao je svoju autorsku večer. Rođen je u Sydneyu 1969., a od 1991. živi i djeluje u Europi. Još dok je djelovao u Australiji, tijekom studija osvojio je nagrade kao 'najbolji australski trombonist' (1992. i 1994.). Godine 1990, njegov band, Free Spirits, bio je nagrađen kao najbolja australska jazz grupa. Godine 1988. i 1992. pobijedio je na australskom natjecanju za jazz kompoziciju. Također je svirao s vodećim australskim jazz glazbenicima, uključujući Paula Grabowskog, Berniea McGanna, Dalea Barlowa i Jamesa Morrisona te sastavom Ten Part Invention.

Nakon studija u New Yorku stigao je u München, gdje se ubrzo nametnuo kao snažna umjetnička osobnost i vrstan virtuoz trombona. Hvaljene su njegov suradnje s Vienna Art Orchestra, Kennyjem Wheelerom, Bob Brookmeyer New Art Orchestra, Big Bandom McCoya Tynera i mnogim drugim uglednicima. Sudionik je brojnih snimki zabilježenih za etikete ENJA i Blue Note. Nastupa na prestižnim festivalima diljem svijeta te radi na različitim projektima poput glazbe za klasični brass sastav Bach, Blech & Blues, Suite za didgeridoo i komorni orkestar s jazz triom i puhačkim ansamblom, putopisnog dokumentarca za australsku televiziju, glazbe za zbor i big band...

S Jazz orkestrom HRT-a se na koncertu, osim kao vrstan jazz skladatelj, predstavio i kao sjajan trombonist, te na iznenađenje svih i kao dobar vokalist. Svoje umijeće sviranja klavira, bubnjeva i didžeridua odlučio je zagrebačkoj publici pokazati nekom drugom prilikom. Taj svestrani glazbenik, pobornik je učenja cjelokupne tradicije, koji dojmljivo svira tradicionalni i suvremeni jazz, swing i free-jazz, New Orleans Jazz i glazbu treće struje, jazz i klasiku... Poznat je i kao glazbeni pedagog. Deset je godina predavao na konzervatoriju u Mannheimu, dvije godine na konzervatoriju u Kölnu, a trenutno je profesor na Musik-Academie Basel u Švicarskoj gdje već sedamnaest godina predaje trombon, sviranje u ansamblu i sviranje po sluhu.


                     Lela Kaplowitz, Adrian Mears i Jazz orkestar HRT-a (Foto:Marija Štilinović/HRT)

Zagrebačka publika mogla je čuti skladbe Who Gets Who, You Can’t Have One Without the Other, Intervention of Intention, Modus i Joe’s Fantasy. U skladbama Le French Revenge i While My Baby Sleeps glazbenicima se pridružila Lela Kaplowitz, česta suradnica Jazz orkestra HRT-a. Publika je pljeskom osobito nagradila njenu izvedbu uspavanke While My Baby Sleeps koju je Mears posvetio svojoj kćeri, sada već 19-godišnjakiji, Mirandi. Iako u Gorgoni Mears nije svirao na didžeriduu, zvuk tog drevnog instrumenta Aboridžina, prastanovnika Australije, mogao se čuti tijekom njegovog fantastičnog sola na početku skladbe Modus.  Svojim gromkim pljeskom publika je izmamila i dodatak u kojem su svi glazbenici odsvirali i zapjevali još jednu autorsku skladbu zvijezde večeri nastale pod utjecajem afričkih ritmova i harmonije – Afro Undergound.

Izravni prijenos koncerta, urednice Darie Hodnik Marinković mogao se pratiti na Trećem programu Hrvatskog radija (HRT – HR3) te putem HRTi platforme. Televizijska snimka urednice Melanije Pović Jagarinec i redatelja Miljenka Bukovčana moći se pogledati na Trećem programu HRT-a (HRT – HTV3) u jednom od termina emisije Vrijeme je za jazz.