Crno-bijeli svijet kazališta sjena u Zadru

Prva nova ovosezonska predstava Kazališta lutaka Zadar i glumcima i publici donosi jedan nov, drugačiji doživljaj. Umjesto šarenih lutaka i kulisa - crno-bijeli svijet kazališta sjena.

Za oboje glumaca ovo je novo iskustvo. Teatar sjena već je izvođen na daskama Zadarskoga kazališta lutaka, no posljednji put u osamdesetima. Svoju umjetničku viziju ovoga puta donosi gost s druge strane Jadrana - redatelj Fabrizio Montecchi.

- Radi se o vrlo suvremenom teataru sjena, napredan u svom jeziku i tehnikama kojima se služi. S glumcima smo se odmah dobro složili. Po njihovom radu na sceni vidi se da su marionetisti, da imaju iskustva u komuniciranju kroz lutke. Osim toga imaju uistinu lijepu scensku pojavu, što je važno i u teatru sjena, jer onaj koji pokreće sve što se događa na pozornici, koji je stalno u središtu događanja ostaje glumac - kaže redatelj.

- Jako je pipljivo, morate biti jako precizni, morate biti jako skoncentrirani, ja koja dvadeset i nešto godina radim u kazalištu lutaka i radila sam sa svim tipovima, moram priznati da mi nije baš svejedno kad imam po dvije lutke u rukama, ruke mi se znaju tresti, zato što su plošne, zato što su onako od kartona nacrtane, k'o  slikovnica - otkriva glumica Vjera Vidov.

Jakova Neustrašivog i ostale likove Bajke o životu, pred publiku donose krhke dvodimenzionalne lutke.

- Polazi se od crteža, naravno, prije toga je ideja, onda se studira lik kako bi mu se odredile bitne osobine i to tako da su izražene u profilu. Temeljem crteža izrađuje se serija probnih lutaka, kako bi se provjerilo što se događa korištenjem tog lika nasuprot svjetlu, kakva mu je sjena. Iskušavajući i dodatno režući pomalo se dobiva željeni rezultat, konačni lik - objašnjava Agnese Meroni, scenografkinja i lutkarica.

Lik se može dočaravati s više od jedne lutke, u ovisnosti o tome što u određenoj sceni treba uprizoriti. Lutke se usavršavaju tijekom cijelog procesa rada na predstavi.

Korištenje sjena kako bi se ispričala priča jedna je od najstarijih kazališnih tehnika, korištena još u antičkoj Grčkoj i od davnina na Dalekom Istoku, pa i prije - još se pračovjek u spilji uz vatru igrao sjenama. Bezbroj je danas načina da se primjeni u kazalištu, pa je svaka predstava u tome unikat.

- Redatelj Montecchi je došao s jednom jasnom idejom, vizijom, i proces rada ide odlično međutim treba puno truda, rada da bi došli do preciznosti, da bi prenijeli tu jednu poeziju. Jedan zahtjevan zadatak je ispred nas - kaže glumac Dominik Karakaš.

A o rezultatu će publika suditi od 7. ožujka, kad je zakazana premijera.