Stoljetna tradicija tvornice stakla u Paradšašvaru

Tipična je istočnoeuropska sudbina tvornice stakla u mađarskom Paradšašvaru. Stoljetna tradicija pokleknula je pred izazovima vremena, ali stari majstori odlučili su se na ono što mogu, a to je očuvanje radnih mjesta stvaranjem turističke atrakcije.

Vikendaško selo okruženo brdima Matre. Svojim čudesnim okolišem i prekrasnim dvorcem mami posjetitelje. Onaj tko u malom mjestu prijeđe samo malo više od nekoliko koraka može vidjeti i ruševine koje podsjećaju na slavnu noviju prošlost. Proizvode paradšašvarske staklane otpremali su diljem svijeta, ali je ni to nije spasilo od zatvaranja. Danas u selu ipak možemo vidjeti izradu predmeta od stakla - istina, u malome, ali zato prijateljskom, gotovo obiteljskom okružju. Vrijeme je da se napuše jedan veliki primjerak!

- Sada je kolega stavio u otvor peći dva najvažnija alata, staklopuhačke lule. One sa izrađuju od kaljenog čelika i u duljini od nekoliko centimetara uvijek im se mora grijati kraj. Naime, hladan čelik bi odguravao od sebe staklo i ne bi se za njega zalijepilo vruće staklo u tekućem stanju. Jednu manju količinu je izvadio, to će izvaljati ondje na željeznoj ploči... Zatim podignuti, staviti dalje. Fino puhne u cijev, time i u unutarnji ovitak stakla. I nastala je kugla. Mi je zovemo "banka", rekao je Patrik Korbics.

Osnovica se zatim ponovno uroni u vruću peć. Izvade onoliko tekućeg stakla koliko je potrebno da sada mogu izraditi pehar za vino na stalku. Staklenu masu neprekidno okrećući oblikuju, odnosno pušu. Zadnji trenutak je izrada stalka.

U paradšašvarskoj staklani većinom se po pojedinačnim narudžbama izrađuju proizvodi u malim serijama.

- Netko dolazi zbog toga što je prije trideset godina dobio komplet čaša za šampanjac. Od šest komada, dva su se razbila i trebalo bi ih nadoknaditi ili se na antiknoj svjetiljci slomilo stakleno sjenilo i u metalni okvir bi trebalo upuhati novo i nadomjestiti ono što nedostaje, kaže Marcell Renes, osnivač paradšašvarske staklene manufakture.

- Prvim zahvatom uštipnut ću kljun proizvoda, zatim ću sljedećim zahvatom oblikovati rep i dva krila. Sljedećim zahvatom uštipnem glavu, time već oblikujem i dva mala oka, nakon toga dolazi ključni zahvat - oblikujem vrat, pokazuje Korbics.

Staklopuhačke prezentacije su zanimljive i zato što i gosti mogu isprobati tu vještinu.

- Mislim da pokušavamo očuvati jednu vrijednost koja bi nestala, izumrla kad ne bismo pazili na nju. Staklopuhačku struku više nigdje ne podučavaju u školama, a onaj tko dođe k nama može usvojiti sve zahvate, govori Renes.

Onaj tko bi samo puhao i puhao može napraviti i stakleni balon na 1150 Celzijevih stupnjeva.

Ispuhani proizvodi će na temperaturi do petsto stupnjeva, što se smatra niskim, u peći za hlađenje za jedan dan izgubiti površinsku napregnutost. I, spremni su za uporabu.