Kod djece začete IVF-om nema veće opasnosti od razvoja raka

Kod djece začete potpomognutom oplodnjom, metodom izvantjelesne oplodnje (IVF) ili intracitoplazmatskom injekcijom spermija (ICSI), nema većeg rizika od obolijevanja od raka u odnosu na prirodno začetu djecu, navodi se u novoj studiji.

Nizozemski su znanstvenici između 1980. i 2001. godine pregledali niz podataka o djeci začetoj IVF-om ili ICSI-em te su ih usporedili s onima koji se odnose na prirodno začetu djecu. Ustanovljeno je da kod 'umjetno' začete djece ne postoji povećana opasnost od razvoja raka u odnosu na njihove vršnjake začete prirodnim putem. Dakle, opasnost nije ništa veća u odnosu na globalnu populaciju, a studija je važna jer su dosad bili poznati proturječni rezultati raznih istraživanja.

Zaključak nizozemskih stručnjaka objavljen je u Human Reproduction, jednom od vodećih svjetskih časopisa o reproduktivnoj medicini.

Uzorak na temelju kojega je provedena studija bio je vrlo velik. Znanstvenici su obradili podatke o oko 47.000 djece, od kojih je 24.000 začeto IVF-om ili ICSI-em u jednoj od 12 nizozemskih klinika. 13.000 začeto je prirodnim putem, a nešto manje od deset tisuća prirodnim, ali pomoću lijekova za poticanje ovulacije.

- Djeca su u ovom istraživanju praćena prosječno do 21. godine života. Riječ je o prvoj studiji ove vrste u kojoj je uspoređen ishod tijekom tako dugoga vremenskog razdoblja - s ponosom je istaknula dr. Flora van Leeuwen, voditeljica studije i šefica Odjela za epidemiologiju u amsterdamskom Institutu za rak.

- Rezultati su ohrabrujući. Omogućit će liječnicima da parove koji razmišljaju o umjetnoj oplodnji još kvalitetnije informiraju o dugoročnoj sigurnosti kada je posrijedi zdravlje njihove djece - kazala je.

Premda su rezultati studije dobra vijest, stručnjaci napominju kako će biti potrebno obaviti i dodatna istraživanja jer je metoda 'umjetne oplodnje' poznata od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, što znači da još nema podataka koji obuhvaćaju čitav životni vijek djece rođene na taj način.

Rak u djece i mladih rijedak je i pogađa manje od jedan posto slučajeva na globalnoj razini.