Svoj kažun ima svaki Vodnjanac

Umijeće suhozidne gradnje nedavno je upisano na UNESCO-v reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. I to kao višenacionalna nominacija 8 mediteranskih zemalja.

Time je zapravo i zaštićen važan dio baštine Vodnjana jer se na njegovu području nalazi pravo bogatstvo suhozidne gradnje - mnoštvo kažuna i kilometri suhozida.

Kamen na kamen, u suho. U ovoj se gradnji ne koristi nikakav vezivni materijal. Ipak, sve je složeno u trajnu i čvrstu konstrukciju. Kružni, pravokutni, samostojeći ili stisnut uza zid - svoj kažun ima svaki Vodnjanac.

Kažuni su bili sklonište kad je bilo nevrijeme. Kad je bila kiša ili jako sunce, a u kažunima su boravili pastiri kad su čuvali ovce,  kaže stanovnik Vodnjana Sandro Manzin.

Cijeli je Mediteran prepun sličnih kamenih skloništa. U Istri ih najviše ima na području Vodnjana - oko 2 tisuće. Njihovu je vrijednost grad na vrijeme prepoznao, pa već 12 godina provodi akcije obnove kažuna. Do sada ih je spašeno 300-tinjak, a popravljeni su i kilometri suhozida.

Bila je potreba znati ih sačuvati, bila je potreba ovo umijeće suhozidne gradnje prenositi na nove generacije. Mislim da smo s tom akcijom posljednjih 12 godina postigli jako puno. Kažun je simbol naše tradicije, kulture i ruralne arhitekture. To vrijedi sačuvati i za buduće generacije,  ističe gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović.

Iz Vodnjana poručuju da će se i dalje brinuti o svojoj vrijednoj baštini. Vjeruju da će im UNESCO-va odluka pomoći da se u budućnosti Vodnjan u još većoj mjeri brendira kao grad kažuna.