Iako i sama treba pomoć, na usluzi je mnogima

Koliko nam je puta teško nešto napraviti, umorni smo, ili jednostavno nemamo volje. Kad čujemo s koliko se aktivnosti bavi junakinja naše sljedeće priče, iako je osoba s invaliditetom i živi u Domu za starije i nemoćne osobe, ostanemo bez daha.

- Rad s pčelama kao terapija
- Bolest je nije spriječila da ostvari životne ciljeve

Sreća je u davanju i darivanju, posebno slabih i nemoćnih. Takvih je u Domu za starije i nemoćne u Maksimiru podosta. Iako joj je i samoj pomoć često potrebna, Jadranka Luketa iz Zagreba na usluzi je mnogima.

- Moja misija je da radim sa drugima koji su u isto teškoj situaciji i različitim teškoćama koje imaju od zdravstvenih, fizičkih i psihijatrijskih. Radim sa osobama raka dojki,slabočujećim, slabovidnim, osobama bolesti srca, autoimunim bolestima. Mi jedan drugom pomažemo, mi smo potpora jedan drugom, kaže.

Nasljedna je bolest ovu profesoricu povijesti umjetnosti i komparativne književnosti još u mladosti prikovala za kolica. U dom je došla prije 10 godina nakon smrti supruga uz kojeg je zavoljela pčelarstvo, kojim se aktivno i danas bavi. Košnica imaju na nekoliko mjesta. Osnovali su i udrugu "Bingo pčelarenje - sretno pčelarenje".

- Pčelinjak smo dobili od grada Zagreba i Agronomskog faulteta na području Maksimira. Mi osobe s invaliditetom u gradu pri pčelarenju moramo imati sve u dosegu. Onda je taj pčelinjak uz prometnice, uz tramvaj. Onda smo tražili prvo od grada i raznih institucija da imaju pristup invalidi, da te nam stepenice izravnaju. Prošle godine na ideju gospodina Bandića, i on je pčelar, dobili smo 2 košnice, dodaje.

Svoj doprinos gospođa Jadranka daje i kvaliteti života u domu. Radila je na tome da dom postane pristupačan, na dobivanju parkirališnih mjesta i javnom toaletu za invalide. Bavi se i apiterapijom. U malenoj prostoriji doma nastaju različite ljekovite kreme na bazi meda.

Osim pčela gospođa Jadranka brine se i za svog Binga i Micu, psa i mačku koji borave u njezinu automobilu na parkiralištu doma. Dan je prekratak za sve što ova neumorna, svestrana i vitalna žena želi napraviti. Kad se umori od jednog posla, kaže, prihvati se drugog. U svemu što radi potpora su joj i u domu u Maksimiru.

Gospođa Jadranka Luketa je i mentorica u Inkluzivno edukacijskoj školi, likovna je kritičarka. Slovenskim je kolegama pomagala u izdavanju priručnika "Pčelarenje za osobe s invaliditetom". Kaže da voli sve što je lijepo, pozitivno i dobro. Iako je osoba s invaliditetom, za nju, čini se, zapreka nema. Ona je primjer da su one samo u našim glavama.