4. ožujka 1678. - Rođen Antonio Vivaldi

Crkva Svetoga Marka u Veneciji poznata je, uz ostalo, i po tome što je u njoj djelovao slavni i vrlo popularni skladatelj Antonio Vivaldi.

Malo je onih koji nisu čuli za njegova Četiri godišnja doba. Vivaldi je toliko blizak, prepoznatljiv, jednostavan i ugodan za slušanje da je netko rekao kako nije napisao 450 koncerata već jedan koncert  450 puta.

Rođen je u gradu na lagunama 4. ožujka 1678. Prvu glazbenu poduku dobio je od oca Giovannija Battiste koji je bio violinist u crkvi Svetog Marka i koji je 10-godišnjeg sina uveo u orkestar. Vivaldi je postao svećenik, ali je, vjerojatno zbog slabog zdravlja, napustio obavljanje dužnosti i potpuno se posvetio glazbi. Gotovo cijeloga života bio je vezan uz konzervatorij Ospedale della Pieta kao profesor, violinist, ravnatelj orkestra i skladatelj. Konzervatorijski orkestar, zahvaljujući njemu, ubrajao se među najbolje europske ansamble. A bio je to, zapravo, ženski orkestar sastavljen od redovnica. Ali, Vivaldi je i putovao, dirigirao je i izazivao skandale zbog svoje pratilje Anne Giro.

Napisao je, među ostalim, 23 simfonije-predigre, 46 concerta grossa, 447 koncerata, od kojih 221 za violinu; tri oratorija, a spomena je vrijedan Juditha Triumphans, zatim crkvena djela Gloria i Magnificante, te 49 opera u kojima se nije uspio izdići iznad sasvim prosječnih talijanskih opera-serija.

Vivaldi je nastavio na dostignućima prethodnika, a kasnije je utjecao na mnoge, pa čak i na Bacha. Najavio je razvoj pretklasične simfonije, ali i romantičarske simfonijske pjesme. Vrlo je važan i za unaprjeđenje razvoja tehnike sviranja na violini. Pokazao je velik smisao za kolorit i programske naslove, što vidimo po nekim zbirkama koncerata, kao na primjer Harmonijsko nadahnuće.

Umro je 28. srpnja 1741. u Beču, u kojem se nastanio kad je u Veneciji rasprodao svoju imovinu. Pokopan je na sirotinjskom groblju i kako kroničari kažu, uz najjeftiniji ispraćaj. Vivaldijevom smrću i njegova su djela pala u zaborav. Tek kad je potkraj dvadesetih godina našeg stoljeća u Nacionalnoj knjižnici u Torinu pronađen veći dio njegova dotad nepoznatog opusa, poraslo je zanimanje za njega. Na temelju onoga što je istraženo Antonio Vivaldi označen je središnjom osobom europske glazbe prve polovice XVIII. stoljeća.