7. ožujka 1274. - Umro Toma Akvinski

Na svom vrhuncu u XIII. stoljeću srednji vijek u posljednjem pokušaju nastoji križarskim ratovima osvojiti Istok.

Nastaju novi redovi franjevaca i dominikanaca. Stvaraju se zamašni teološko-filozofski sustavi koji usvajaju i preoblikuju novootkrivenog Aristotela i misaone domete staroga vijeka. Sve to prelama se kroz djelo Tome Akvinskoga, jednoga od najvažnijih filozofa svoga vremena i toliko utjecajnog teologa da je nezaobilazan i danas. 

Toma Akvinski rođen je 1225. ili 1226. nedaleko od Napulja u plemićkoj obitelji, a umro je 7. ožujka 1274. u Fossanovi kraj Rima. Protivno tradiciji stupa u prosjački dominikanski red i, slijedeći zavjet siromaštva, pješice odlazi u Rim i Pariz. Najprije je 10 godina studirao u Monte Cassinu, potom u Kölnu nastavlja studij kod najpoznatijeg čovjeka toga doba Alberta Velikog, a onda počinje predavati u Parizu, Vatikanu i u talijanskim gradovima. 

Glavno teološko pitanje vremena bilo je: prilagoditi neupitnom autoritetu Svetog pisma Aristotelovu misao, osobito one dijelove koji su o temeljnim filozofskim pojmovima govorili drukčije od Biblije. Iako neke teme, primjerice ključne dogme o trojstvu, uskrsnuću, ne mogu biti propitivane filozofski, ipak ima mnogo toga što traži racionalno, filozofsko utemeljenje. 

Time se bavi njegovo najpoznatije djelo Sumae theologiae koje poput druge njegove sume, Sumae contra gentiles, daje ukupan zbroj, dakle sumu srednjovjekovnih znanja. Toma će raspravljati o Bogu, dat će pet glasovitih dokaza o Njegovu postojanju koje izvodi iz iskustva; njegove su teme biće i bit, spoznaja, etika, filozofija prava. Njegova stajališta o vladavini ili o zakonima ništa nisu izgubila na točnosti ni danas, a vještina kojom uspijeva dovesti u sklad polazne antičke postavke s onima svetih otaca svjedoči o nevjerojatnoj sposobnosti misaonog snalaženja. 

Tek nekoliko godina nakon smrti njegovo su učenje dominikanci priznali kao svoje službeno. Za sveca je proglašen već 1323., što je tada bilo teže jer se tražio dokaz učinjenog čuda. Od 1879. godine on je službeni katolički crkveni učitelj. U suvremenim strujanjima ima mislilaca koji se pozivaju na njega. Riječ je o neotomizmu, a sam Toma kao teolog postoji bez mijena.