Živana – pjesnikinja s Medvednice

Put do jedne pjesnikinje vodi nas na Medvednicu. U ugođaju lijepe prirodne nastaju i lijepe pjesme o slobodi i ljubavi Živane Ćevid Rumbak.

U planini iznad Zagreba je dom gdje Živana radi i živi sa svojom obitelji, dočekuje goste, uživa u prekrasnoj prirodi i piše pjesme.

Medvednica, tamo gdje bježe oni koji imaju visok tlak, šećer, stres na poslu, probleme u glavi tamo gdje nema wifi-ja, gdje su svi povezani jedni s drugima, tamo gdje neki luđaci grle bukvu, a neki riješe par problema u svojoj glavi penjući se gore, tamo gdje su djeca koja ne žele kući, nego žele istraživati prirodu i čekati srnu pored sebe,  recitira nam Živana Ćevid Rumbak.

Poezija mi je lijek, poezija mi je utičnica u koju se ukopčam nakon cijelog dana posla s tim da ljudi koji dolaze na Sljeme su jedna druga kategorija ljudi, koja je slobodna. Tu slobodu prenose i na mene,  priča Živana.

Dalmatinka udana za Zagrepčanina voli Sljeme iznad svega: Sljeme je moj drugi dom, mjesto na kojem se najbolje na svijetu osjećam,  zadovoljno će Živana.

A onaj prvi dom, u Drnišu, u Dalmatinskoj Zagori, vječita je ljubav i inspiracija unatoč njezinoj sudbini treće kćeri u obitelji koja je umjesto nje iščekivala muškoga potomka. Sve je to opisala u svojem prvom romanu koji joj je pomogao da bolje upozna samu sebe.

Pišem o odrastanju u jednoj radničkoj obitelji, gdje je otac bio strog i o odnosu prema ženskom i muškom djetetu. Ja sam treća kćer i od toga je krenulo zapravo sve: kada sam osvijestila djetinjstvo i ljubav, i kamen iz kojeg dolazim, krenula je ljubav prema ljudima, poslu koji radim i prema samoj sebi,  kaže Živana.

O tome svjedoče i njezine pjesme u kojima diše kameni zavičaj: Zagoro moja mila, draga, kamena pustinjo moga života, zbog kamena tvrda ponosno stojim tu, ja kao dite, kćer novorođena, klanjam ti se, čvrsta i ponosna kakvu si me napravila.

Oni koji je dobro poznaju kažu da su najljepše njezine pjesme o slobodi - o pticama koje je nose u svojim krilima, u letu, u otvorenim očima…

Uvijek sam se pitala zatvore li ptice oči dok lete možda, možda i ne. One su slobodne ne zatvaraju oči poput ljudi. Sloboda je tek čežnja,  poetično zaključuje Živana.

Pogledajte reportažu o Živani Ćevid Rumbak emitiranu u emisiji Dobro jutro, Hrvatska: