Dr. Alerić - liječnik koji noću piše pjesme

Povodom Hrvatskog dana liječnika razgovarali smo s Ivanom Alerićem, sveučilišnim profesorom, specijalistom interne medicine, pulmologije i internističke onkologije. Dr. Alerić kaže kako je prvo bio pjesnik, a tek onda doktor. U svom poslu susreće se često sa smrću, koja je čest motiv njegovih pjesama. To je jedan od razloga zašto smo prošetali s njim Mirogojem.

-
Ja zapravo sanjam u stihovima. Odnosno nešto sanjam i napišem samo jedan stih. I sutra od tog stiha napravim pjesmu. Ukoliko ne zapišem taj stih, nema ni pjesme. Zaboravim šta sam sanjao. Uglavnom pjesme nastaju noću. Odnosno ideje nastaju noću, onda to zapišem danju. To mi je postalo kao popiti kavu, baš tako, kaže.

- U biti ja cijeli život pišem. Samo to u medicini ne možete do nekih godina, a to je dok ne završite sve svoje pod "domaće zadaće" - a to je dok ne završite specijalizaciju, fakultet, doktorirate, magistrirate, ne napravite sve te stupnjeve znanstvene i fakultetske, dotad se ne možete baviti poezijom.  Prvu sam zbirku "Maskenbal pod tuđom maskom" objavio relativno kasno, prije 10-tak godina. U njoj se susreću pjesme koje su nastale jučer i pjesme koje su nastale prije 30 godina.

- Doista me kore što pišem turobne pjesme. I zato sam se potrudio da u 6. zbirci bude i ljubavnih pjesama. Jedan ciklus pjesama je posvećen ljubavi, dodaje.

- Poezija mi je oduvijek bila nasušna potreba da se izrazim pisanom riječju na ono sve što sam doživio. Pa tako i sada ono što doživim prenesem na bjelinu papira i nakon toga mi bude lakše. Tako da doživim što mi je bilo teško, što me se dojmilo. Kad napišem pjesmu imam osjećaj da sam veseliji, da mi je to kanal kojim se ja praznim nekako, ističe.

Dr. Alerić rođen je 25 rujna 1963. u Drinovcima. Kao gimnazijalac dobio je nagradu za poeziju na "Šimićevim susretima". Zbirka "Jesam iako" je njegova peta zbirka poezije (prvu je objavio 2011.godine).

Do sada je objavio: Maskembal pod tuđom maskom, Dani od pijeska, Krevet od kamena i Dan maka. Studij medicine završio je na zagrebačkom medicinskom fakultetu potom magistrirao i doktorirao. Nakon što je završio specijalizaciju interne medicine završio je subspecijalizacije iz pulmologije i internističke onkologije. Profesor je na MEF-u. Zaposlen je na KBC-u Zagreb. Od osnivanja nagrade 2015. po izboru pacijenata izabran je 2015. i 2016. za najboljeg doktora u svojoj kategoriji.

- Poslužit ću se onom odavno poznatom izrekom - život je smrtan. Naime, čim se rodite znate da ćete umrijeti. I doista život je smrtan. I time odgovaram na to da ja o tome još i često razmišljam. Kako često razmišljam o smrti i zapravo možda čak i previše. Tako da su moje prve tri, četiri zbirke bile samo, uglavnom vezane za život i smrt. Razmišljanja o životu i smrti, smislu života i smrti. Postoji li išta iza, ispred, ostaje li nešto od nas, ostavljamo li nešto. Sad zasigurno znam da iza mene ostaje moja poezija. Ako danas umrem onda ostaje ono što je napisano. A sve ostalo vam doista ne znam, ostane li išta više.

- Vesele me mnoge stvari. Vesele me prijatelji, vesele me dobre knjige, dobri filmovi. Ima stvari koje mene vesele. Nisam ja baš tako mračan tip, sa smješkom je rekao.

Ovogodišnje obilježavanje Hrvatskog dana liječnika ujedno je i jubilarna, 145. obljetnica osnutka Hrvatskog liječničkog zbora, s obzirom da je 1874. godine utemeljeno liječničko društvo, tada kao 8. liječnička udruga Europe.

Tadašnja skupina od dvadeset i jednog liječnika imala je kao osnovni cilj želju za unaprjeđenjem medicinske struke, a što je ostao jedan od ciljeva i u današnjem vremenu. Uz prigodne riječi i zahvalu za sve ono dobro što rade hrvatski liječnici, u tom danu neizostavno se spominju i izazovi ove profesije, između ostalih, njihovo dugotrajno i kontinuirano obrazovanje te mogućnost usvajanja novih vještina uz primjenu moderne medicinske tehnologije i uređaja koji se neprekidno razvijaju. Jedan od izazova je i postojanje mobilnog europskog tržišta rada, kao i razumijevanje čimbenika koji utječu na želju za odlaskom ili ostankom u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Osim samog stručnog, profesionalnog rada liječnika, ne treba nikako zaboraviti na humanitarnu dimenziju i ciljeve medicine, a prema kojima je usmjerena i liječnička prisega.