Jelena Pervan: 'piskinja' za djecu

Djeci se navika čitanja stvara od najmanjih nogu, od slikovnica koje najčešće pamtimo cijeli život. Da to doista i bude tako brine se autorica mnogih slikovnica Jelena Pervan koja obožava rad s djecom, posebno onima s posebnim potrebama.

Zadržati dijete u sebi, bez obzira na godine, ljepota je koju samo rijetki imaju. Diplomiranoj novinarki, Jeleni Pervan, Splićanki sa zagrebačkom adresom, to uspijeva. I nesebično to dijeli, na radost mnogih čitatelja njezinih slikovnica. Da želi biti 'piskinja' za djecu, kako sebe sama naziva, spoznala je u srednjoškolskim danima.

- Shvatila sam da bih mogla pisati i nekako su mi djeca uvijek bila draga. Oni su publika kojoj bih baš voljela nešto napisati. Počela sam s nekim pričama za časopise, malo za radio i onda sam počela zvati izdavače, kako to već ide: kucaš od vrata do vrata i jedan se javio i to je bilo to. Tako je sve počelo, kaže Jelena Pervan.

Počelo je s jednom Ivom – i to pjegavom: 'Pjegava Iva' je bila priča posvećena jednoj stvarnoj Ivi koju sam imala priliku poznavati i koja me inspirirala. Priča je to o djevojčici koja ne voli svoje pjegice, koja je drugačija, koja ne može prihvatiti što je drugačija i sama sa sobom vodi malu bitku. Tako da je dio mene u toj Ivi definitivno i svih nas koji ne možemo neki dio sebe prihvatiti, otkriva nam Jelena.

Osim drugačijih, neprihvaćenih, Jelenu inspiriraju odnosi u obitelji, svakodnevne situacije i djeca što slikovito opisuje u Mrljeku i Prljeku, Hrkalu i nedavno objavljenoj slikovnici Tonki.

- Tonka je djevojčica koja sve voli odgađati za sutra kao i svi mi. Mislim da u svakome od nas živi jedna Tonkica koja bi rado sve napravila sutra, a ne danas. Ovo je meni podsjetnik i svim mojim dragim ljudima da ostavimo za sutra sve što je nebitno. Skuhati ćeš sutra, očistiti ćeš sutra, ali neke najvažnije stvari napravi danas, voli danas, vidi se s dragim ljudima danas, ostvari neke svoje ideje danas, poručuje Jelena.

Inspiracija su joj i Crveni nosovi s kojima surađuje. Drži školu kreativnog pisanja, radi s djecom s poteškoćama u razvoju, što posebno voli. Barem jednom tjedno održava književna druženja s djecom u školama i knjižnicama diljem naše zemlje.

- Živi autor je nešto najbolje što djeci možete dati. Kako ćete ih potaknuti da čitaju? Tako da im date autora da ga upoznaju, da vide da je to čovjek od krvi i mesa. Kad dođem na književni susret, oni mene ispituju svašta, od toga koji sladoled volim, do toga vozim li auto, gdje živim. Njima su ti neki slatki detalji važni. Mislim da je važno da to od mene čuju, a da ne čitaju dosadne bilješke o piscu, nego da se družimo, da jednostavno vide da je knjiga živa, a uz autora ona najbolje oživi, smatra Jelena Pervan.

Neke su Jelenine priče i dramatizirane, izvode se na radiju. Dolazi iz obitelji u kojoj se cijeni umjetnost. Otac joj je slikar. Prijateljima je, kaže, simpatično to što radi, ali ne zna koliko je ozbiljno doživljavaju.

- To je ozbiljan posao. Ljudi misle da je to igranje. To nije igranje. Vi definitivno ste odgovorni za stvaranje nekih prvih malih čitača. Čitatelj se stvara uz slikovnice i ono što ja prenesem je nešto što ostaje i što će njega izgraditi i negdje će mu ostati. Često se pitam radim li to dobro, jesam li to mogla ovako ili onako. Stalno imam neke dvojbe, zaključuje Jelena Pervan.

No, nema dvojbe da će Mrljek i Prljek, Hrkalo, Tonka i mnoge druge još neispisane priče Jelene Pervan uveseliti i raspoložiti mnoge, kako one koji ih slušaju tako i one koji ih čitaju.

Pogledajte reportažu iz emisije Dobro jutro, Hrvatska: