Don Ivan Stojanović već 20 godina je u misionarstvu u Gani

Što god čovjek da radi mora u tome biti 100% kaže nam don Ivan Stojanović, selezijanac, misionar u Gani koji je ovih dana nakratko posjetio našu zemlju. Prvi je put u tu afričku zemlju u kojoj živi 60% kršćana, u kojoj se u posljednjih 60 godina natalitet povećao za šest puta, u kojoj se jedu miševi, mačke, psi i šišmiši, krenuo davno 1992.

Župu u Arbanasima kod zadra zamjenio je misijom Tatale, 1000 km udaljenom od Akre, gdje svako selo ima svoga poglavicu, Pomagati siromašnima, učiti ih čitati i pisati - širiti vjeru.

- Oni nama kažu sve svoje probleme, a najveći problem svakog sela je pitka voda. I onda oni kopaju, idu za pitkom vodom. To je bilo vjerojatno 20 m duboko koliko su oni kopali i navečer ubace lug unutra ili pepeo da bi ubili različite bacile ili bakterije. Ujutro u red moraju stati, samo po kantu vode mogu dobiti ili lavor. I onda zamisli ako je 10-20 članova obitelji, koliko vode treba da bi se istuširali, da kuhaju, da peru, govori.

U posljedenje 3 godine zahvaljujući donacijama nsših ljudi sagradili su 13 bunara u 13 sela. Pomžu izgradnji škola, kapelica, kupnji knjiga, odjeće za školu. Darovitima plaćaju i privatno školovanje.

Don Ivan jedini je bijelac u svojoj zajednici, lako se, kaže, prlagođava načinu života, naučio je čvi jezik. Prenoseći vjeru oslobađaju te ljude od još jednog velikog problema - stranova. Siromaštvu usprkos, to su darežljivi ljudi, otvoreni i pozitivni. Žive poligamno, neki imaju i po 60 djece.

Unatoč ozbiljnim zdravstvenm problemima, radi kojih se na neko vrijeme morao vratiti iz Gane, don Ivan Stojanović još ne razmišlja o povratku u domovinu. Davno, odlaskom iz rodnog Ramskog kraja odlučio je život posvetiti misionarskom radu, radu s mladima, ukazujući im na životne vrijednosti prihvatljive svakom čovjeku ma gdje god on bio.