2. travnja 1725. - Rođen Giovanni Giacomo Casanova

Venecija godine 1743. grad je u kojemu različite darovitosti mogu doći do izražaja.

Osamnaestogodišnji Giovanni Giacomo već se niz godina školuje za svećenika. Veoma je bistar, dobro potkovan u teologiji, izvrstan je violinist i član zbora. Međutim mladićevo uspješno školovanje nije usklađeno s njegovim katkad raspuštenim ponašanjem. Štoviše vjeroučitelji smatraju takvo ponašanje skandaloznim te ga, kao primjer drugima, izbacuju iz škole.

Teško je povjerovati da je ovo početak životopisa jednog od najvećih pustolova u povijesti Casanove koji je stekao svjetsku slavu kao kockar, ženoljubac, mešetar i pisac knjiga o vlastitim pustolovinama. Slavni talijanski redatelj Fellini snimio je 1976. o njemu istoimeni film.

Giovanni Giacomo Casanova, samozvani Chevalier De Seingalt, rođen je 2. travnja 1725. u obitelji venecijanskoga glumca. Nakon neuspjela školovanja za svećenika postaje tajnikom kardinala Acquavive te violinist u venecijanskom kazališnom orkestru. Istodobno njegova dva mlađa brata postala su poznati slikari.

Tih godina Casanovu optužuju zbog mešetarstva i crne magije te odlazi u Lyon, a zatim i Pariz gdje se priključuje slobodnim zidarima. Casanova se kreće u visokom društvu, upoznaje Josipa II, Katarinu Veliku i druge vladare. Druži se s Mozartom i Voltaireom. No uglavnom kocka, karta i putuje Europom.

Poslije povratka u Veneciju stalno ga prate uhode te je na koncu uhićen zbog sitnih uličnih kockanja i varanja. Nakon godine dana tamnovanja u zloglasnoj venecijanskoj tamnici Piombi uspijeva potkraj 1756. probiti otvor na krovu zatvora te bježi u francusku metropolu. U Parizu Casanova pokreće prvu javnu lutriju i preko noći postaje bogat. Istodobno piše svoju prvu knjigu Povijest moga bijega iz mletačke tamnice te prevodi Homerovu Ilijadu i počinje pisati utopistički roman Icosameron. Međutim stalna strast za kockanjem, mešetarstvo i dugovi prisiljavaju ga na odlazak iz Pariza.

Povlači se širom Europe, a posljednjih desetak godina skrasio se u Češkoj gdje je dobio namještenje knjižničara i tajnika grofa Waldsteina. Iscrpljen bolešću i pustolovnim životom, Casanova gotovo više nikamo ne izlazi i većinu vremena provodi pišući svoja sjećanja kojih će biti dvanaest svezaka, odnosno 4 tisuće stranica.

Umro je 4. lipnja 1798. u jednom zamku na sjeveru Češke u 73. godini, ne dočekavši tiskanje svojih Memoara. A upravo će ga oni tijekom nadolazećih stoljeća proslaviti kao najvećega svjetskog pustolova.