Meštrovićev paviljon - simbol iskorištavanja u političke svrhe

80 godina od podizanja Doma hrvatskih likovnih umjetnika, poznatijeg kao Meštrovićev paviljon ili Džamija, Atelijer Meštrović 2018. obilježio je izložbom o povijesti njegova nastanka i mijena. Iako je glavna profesija Ivana Meštrovića bilo kiparstvo, bio je obrazovan i u arhitekturi.

Studirao je u Beču u majstorskom atelijeru Friedricha Ohmanna. 30-ih godina 20. stoljeća u Zagrebu se stvorila ideja o gradnji izložbenog prostora, a paralelno i potreba da se kralju Petru I. podigne monumentalan konjanički spomenik. Bila je to prilika za Meštrovića, vještog pregovarača.

Otvoren kao Dom umjetnika 1938. već 1941. dobiva novu funkciju. Samovoljom ustaškog režima preuređen je u džamiju. Sve zidne površine prekrivene su polikromnom štukaturom. Reljef kralja Petra je zazidan, zidovi srušeni, a sustav zračnog grijanja i ventilacije potpuno uništeni. Premda je bogoslužju građevina služila kratko, naziv džamija utisnuo se u kolektivnu memoriju građana pa paviljon i danas tako nazivaju. Godine 1949. nova država donosi odluku o novoj namjeni. Paviljon postaje Muzej narodnog oslobođenja.

Prisvajanje i prilagođavanje paviljona potrebama političkih sustava simptomatično je za ovaj prostor. Iako danas služi izvornoj svrsi, umjetničkim izložbama, paviljon je odraz nerazumijevanja grada i logike njegova rasta te mjerna jedinica netolerancije i nebrige o kulturnoj baštini.