Umirovljenički dom Casa Verdi, skladatelj je nazivao svojim "najljepšim djelom"

Casa Verdi (Kuća Verdi), umirovljenički dom za glazbenike nastao prema zamisli slavnog talijanskog skladatelja Giuseppea Verdija koji ga je nazivao svojim "najljepšim djelom", posluje posluje bez gubitaka i dom je za šezdesetak korisnika koji su cijeli život posvetili glazbi.

-
Ovdje je raj. Za mene je glazba sve i nisam ni očekivala da ću se konačno naći na ovako predivnom mjestu - kaže Marisa Terzi (79 godina), koja je u dom stigla prije četiri mjeseca i uskladila se s kućnim redom.

- Ujutro stiže pijanist i svi zajedno, čak i oni u invalidskim kolicima dolaze slušati. Pjevamo zajedno, prekrasno je, a svako poslije podne imamo koncert.

Maria je bila pjevačica i skladateljica, a u dom Casa Verdi stigla je jer više nema nikoga od obitelji.

Bissy Roman otkriva da se u jednom trenutku našla sama na svijetu i Casa Verdi za nju je bilo posljednje rješenje: umrijeti s glazbom u srcu i s kolegama glazbenicima", kaže ta 94-godišnja muzikologinja po struci podrijetlom Rumunjka, a koja je živjela u Rusiji, Sjedinjenim Državama i Francuskoj.

U poznim godinama Giuseppe Verdi odlučio je utemeljiti dom na mjestu koje je nekada bilo selo u okolici Milana kako bi omogućio glazbenicima dostojanstvenu starost. Zgradu u stilu neoklasicizma projektirao je arhitekt Camillo Boito, brat jednog od njegovih najvažnijih libretista.

Dom je otvoren tek 1902., nakon smrti 87-godišnjeg Verdija, a danas, 117 godina poslije posluje kao i prvog dana bez dugova i državne pomoći, što je "pravo čudo".

Umirovljenici uplaćuju mjesečno najmanje petinu svoje mirovine, a ostatak se pokriva iz skladateljeve ostavštine, otkriva predsjednik Roberto Ruozi.

- Skladatelj je Casi Verdi ostavio svoja autorska prava što je u 60 godina naraslo na veliku svotu, a ona je djelomice uložena u 120 stanova koji se danas iznajmljuju - objašnjava Ruozi.

Casa Verdi primila je i velike donacije, primjerice 6 milijuna eura koje je darovala kći slavnog dirigenta Artura Toscaninija. U ustanovi je od 1999. smješteno petnaestak studenata konzervatorija ili akademije milanske operne kuće La Scala u želji da se  omogući dodir različitih generacija.

Među studentima ima državljana Japane ili Koreje, a  Marika Spadafino, sopranistica, cijeni savjete starijih kolega koji je slušaj i daju savjete.

- Za mene koja dolazim iz obitelji u kojoj nitko nije glazbenik, to je vrlo važno. Kada nešto nije u redu, oni me tješe i daju snagu - povjerava ta 30-godišnja Talijanka rodom iz Puglie.

Casa Verdi nema ipak kapacitet za smještaj svih onih koji bi željeli u njoj provesti ostatak života pa je na listi čekanja desetak imena koji će u nju ući kada se ugase životi nekih od korisnika.