16. travnja 1896. - Rođen Tristan Tzara

Na današnji dan 1896. u Moineşti je rođen Tristan Tzara, rumunjski pjesnik i esejist.

Podrijetlom je bio rumunjski Židov, pravog imena Sami Rosenstock. Kao mladić naprednih pogleda otišao je u Pariz, gdje u četvrti Montparnasse postaje dio zajednice avangardnih umjetnika. Prve radove objavljuje do 1918. godine, a glavno djelo, "Sedam manifesta dadaizma", 1924. Time je postao vođa avangardnog pokreta - dadaizma.

Dadaizam nastaje burno, 1916. godine u Zürichu, u koji se sklanja velik broj umjetnika, a skupina okupljena oko kafea "Cabaret Voltaire" pokreće časopis Dada.

Da bi se razumjelo kako je nastao dadaizam, valja zamisliti s jedne strane duhovno stanje skupine mladih ljudi koji su se nalazili u nekoj vrsti zatvora, kakav je bila Švicarska u vrijeme Prvoga svjetskog rata, i s druge strane intelektualnu razinu umjetnosti i književnosti u to doba. Dakako, ratu je morao doći kraj, a poslije smo vidjeli i druge. Sve to zbivalo se u poluzaboravu koji se po navici naziva poviješću. No, oko 1916. činilo se da rat nikada neće završiti, rekao je Tzara.

To je bio razlog za dadaističku pobunu, zagovaranje apsurda, promidžbu nihilizma, odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti. Tristan Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta riječima:

Dada je nastala iz moralne potrebe. iz neutažive želje da se postigne apsolutni moral, iz dubokog osjećaja da bi čovjek, koji je u središtu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmoć nad osiromašenim spoznajama o ljudskoj bitnosti, nad mrtvim stvarima i loše stečenim dobrima. Dada je nastala iz pobune koja je u to doba bila zajednička svim mladima, iz pobune koja je od pojedinaca tražila posvemašnje prihvaćanje potreba svoje prirode, bez obzira na povijest, na logiku...

Tzara odbacuje sve teorije te se izruguje i kubističkim i futurističkim "akademijama, laboratorijima formalnih ideja". Iz njegovih tekstova zrači neobična uznemirenost, nepredvidivost. Uz Tzaru, osnivači pokreta bili su i Jean Arp, Hugo Ball, Philippe Soupault, Andre Breton, Richard Huelsenback i Louis Aragon.

Kasnije postaje lirski pjesnik, pristupačan ljudima. Objavljuje niz zbirki poput Otprilike čovjek, Govoriti sam i druge. Umoran od nihilizma učlanjuje se Francuskoj komunističkoj partiji, a nakon izbijanja Drugog svjetskog rata priključuje se francuskom pokretu otpora. Iz Partije je istupio 1956. godine, prosvjedujući na taj način za sovjetsko gušenje mađarske revolucije.

Umro je u Parizu na Božić 1963. godine, a pokopan je na groblju Montparnasse.