Što čitati: odu poeziji i ženama ili priču o promašenom konceptu ljubavi

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje knjige 'Sladoledari' Ernesta van der Kwasta i 'Ernestove djevice' Tomislava Zagode.

Ernest van der Kwast: 'Sladoledari', Fraktura

Ernest van der Kwast rodio se godine 1981. u Mumbaiju, u Indiji. Debitirao je 2005. godine romanom 'Nekad su stvari ljepše ako ljudi o njima klepeću'. Roman 'Sladoledari' (2015.) ubrzo je preveden na više jezika, a van der Kwast njime osvaja nagradu za najbolje književno djelo za mlade u nizozemskom govornom području.

Na sjeveru Italije, usred slikovitih Dolomita, pet se generacija obitelji Talamini specijalizira za proizvodnju sladoleda. Dapače, čak tvrde da je sladoled ovdje izumljen. Zanimljivo je da je led s planina donio njihov pra-pradjed pod najtežim uvjetima, a zatim ga pomiješao s mlijekom, jajima, voćem, marmeladom i postao je ukusni sladoled. Roman donosi raskošne opise različitih kombinacija sladoleda kroz doživljaj umjetnosti stvaranja.

Priča je smještena u prostor između dviju profesija koje naizgled ne mogu biti drugačije, ali opet ih nešto spaja - kreacija i umjetnost. S jedne strane proizvodnja i prodaja sladoleda, s druge strane, profesionalno bavljenje poezijom.

Stariji sin Giovanni, crna ovca obitelji, protiv volje svojih roditelja odlučuje prekinuti s obiteljskom tradicijom i posvetiti svoj život književnosti, točnije poeziji, zato što voli čitati koliko voli i sladoled. Giovanni preuzima mjesto u izdavačkoj kući, a zatim organizira festivale poezije. Njegovu ocu to ne izgleda kao posao, jer misli da juri svijetom od jednog festivala poezije do drugog.

Njegov brat Luca preuzeo je obiteljski biznis, iako među braćom postoji tihi spor i neprestano natjecanje, jednoga dana obraća se Giovanniju s neobičnom molbom. Luca je oženjen Sophijom, ženom u koju su nekada bila zaljubljena obojica braće, zbog čega je Giovanni na njega ljubomoran. No, njihov je problem što ne mogu imati djece, a dinastiji sladoledara potreban je nasljednik.

Knjiga odiše elegantnim stilom, puna je neobičnih ideja i mudrosti, i zabavno je i uzbudljivo štivo. Priča se razvija polako, kroz brojne 'flash-backove' i obogaćuje mnogim malim, pametnim i često smiješnim epizodama.

Roman se bavi generacijskim sukobima i izgubljenim vrijednostima prijateljstva, doma i obitelji, govori o neovisnosti i hrabrosti da se napuste uobičajeni načini života i suoči s novim izazovima - kako odluke pojedinca mogu imati posljedice na njegove bližnje kroz više generacija.

Roman slavi ljepotu života, uživanja, ljubavi muškarca i žene, ljubavi između braće i trenutku kad obje nestaju. Topla je to povijest sladoleda i topla i dirljiva priča o ljubavi i obitelji, o tome kakvim se žrtvama plaćaju neispunjene žudnje.

Tomislav Zagoda: 'Ernestove djevice', Opus Gradna


Tomislav Zagoda suvremeni je hrvatski pisac, dobitnik nagrade 'Grigor Vitez' za tinejdžerski roman 'Balada o Buginim gaćicama'. Piše za mlade, poeziju i prozu, autor je kriminalističkog serijala 'Lujzijana' koji piše pod pseudonimom Bartol Fuchs.

Glavnik antijunak Ernest Čuček radi kao koordinator u Uredu za nacionalne manjine. Nakon smrti supruge odaje se alkoholu i tuzi. Godinu dana poslije odlazi po službenoj dužnosti na izložbu uskrsnih pisanica u Zagreb gdje upoznaje lijepu mladu učiteljicu Elenu.

Zbog prirode posla često putuje, pa u Osijeku upoznaje Tamaru kojoj također nije odolio, pa vodi paralelni život na relaciji Zagreb-Osijek. Njegova se situacija posve zakomplicira kad se pojavi i treća žena koju naprosto nije mogao odbiti…

Roman je to komunikativnog jezika, dinamične priče i humorističnog stila. Zagoda govori o ljubavi kroz prizmu sjajno oblikovanih ženskih likova, ali i o promašenom konceptu suvremene ljubavi. 'Ernestove djevice' priča je o našem vremenu s elementima burleske i tragikomedije.

Pogledajte gostovanje Jagne Pogačnik u emisji Dobro jutro, Hrvatska: