Mario Beusan: 'Predmet će vam šapnuti kako želi biti postavljen.'

Mario Beusan zanimljiv je čovjek i umjetnik koji je ostavio snažan trag u hrvatskoj arhitekturi i umjetnosti. Dvije nove knjige predstavljaju njegov impresivni rad.

Mario Beusan, sveučilišni profesor, znanstvenik, umjetnik, autor brojnih muzejskih stalnih postava te nekih od najpoznatijih izložbi kao što su 'Dalmatinska zagora, nepoznata zemlja', 'Sve naše životinje', 'Ivan Meštrović, likovi i prizori iz Danteova pakla', 'Sinagoga i Zagreb', 'Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj' i mnoge druge.

Sve one sada su se našle i u knjizi 'Mario Beusan - arhitektura izložbe' koja ima iznimnu dokumentarističku vrijednost.

- Postav bilo koje izložbe, bilo kojeg predmeta, zahtjeva da dobro proučite što je to, o čemu se radi, unutar koje ga priče treba priložiti… Sam predmet će vam šapnuti kako želi biti postavljen, priča Mario Beusan.

To osluškivanje šapata traje više od četrdeset godina, no i nakon toliko vremena još se s mladenačkim žarom i zanosom predaje svemu što radi - uz jednu magičnu inspiraciju.

- Arheologija je čudesno područje koje me uvijek uzbuđivalo. Ona daje mogućnost da kroz predmete odšećete u daleka davno minula vremena, da ih pokušate rekonstruirati i ta metoda rekonstrukcije je meni najveće uzbuđenje upravo kod stalnih postava i tu sam metodu na raznim postavima koristio, kaže Beusan.

Za svaki projekt vežu ga lijepe uspomene i anegdote, a jedan od najdražih je Arheološki muzej Narona, sagrađen iznad hrama posvećenog rimskom caru Augustinu.

- Došla je jedna seljanka, vrlo stara, ušla je unutra i jako se strogo držala. Ona je prstima brojila skulpture i kaže: 'Zašto ih je 16? A di je sedamnaesta?!' Mi smo u nesvijest pali. Divno je kako ti ljudi žive zapravo s arheologijom. Oni kada idu u polje, stalno nešto nađu, a u polje idu lađom. Uvijek nešto pronađu i sve donesu u muzej tako da se fundus tog muzeja neprestano puni, napominje Beusan.

Za tu je izložbu Beusan izradio i zvučnu kulisu koja je na poseban način oživila rimsko doba: Došao je reporter s Radio Metkovića. Morao je doći u 3 sata po noći jer tada nema automobila. Onda smo išli brodom i snimali zvukove žaba, ptica, plovak broda, šušti uz trstike, zaveslaje, klokot te vode...

Velika je ljubav Marija Beusana još od studentskih dana oblikovanje umjetničkog nakita od emajla. O tome govori druga knjiga, predstavljena ovih dana u Arheološkom muzeju u Zagrebu, uz izložbu njegova nakita s kojim je postigao i međunarodni uspjeh - poput onoga u Limogesu u Francuskoj, povijesnom središtu emajla.

- Poslao sam jednu kolekciju od tri ogrlice i osvojio uglednu nagradu što je bilo jako dobro jer nakon te nagrade su me počeli zvati iz čitavog svijeta, prisjeća se Mario Beusan.
'Emajl': 40 godina strasti i hobija arhitekta Marija Beusana
Sve o ovoj uzbudljivoj tehnici naučio je, kaže, od Latice Ivanišević, surađujući na jednoj predstavi na Dubrovačkim ljetnim igrama.

- To je inače vrlo teška tehnika, a ja sam je još zakomlplicirao utoliko što sam odlučio raditi tehniku polja, ali bez žice koja razdjeljuje klasično različite boje. Umjesto toga radim od pločica koje brusim, one prianjaju jedna do druge unutar kompozicije i tako dobivam meni strašno drage, neočekivane preljeve, objašnjava Beusan.

Igra tonova, refleksije i svjetla očarava ga i danas. Kao i posjetitelje Arheološkog muzeja u kojem su izložene njegove čudesne ogrlice.