Dorti Jagić nagrada 'Višnja Machiedo'

Književnu nagradu 'Višnja Machiedo' Hrvatskoga P.E.N. centra za 2018., koja se dodjeljuje za najbolje književno-esejističko djelo nastalo na hrvatskom jeziku i u hrvatskoj produkciji, osvojila je Dorta Jagić za knjigu 'Veće od kuće'.

Na današnjoj dodjeli nagrade u Hrvatskom društvu pisaca Dorta Jagić je izjavila da ju je nagrada iznenadila i oduševila jer zna koje su je sve veličine dobile prije nje, a osobito joj je drago što se dodjeljuje za eseje i nosi ime Višnje Machiedo.

- Jako poštujem i volim eseje, voljela bih da ih 'ljudi od pera' više pišu, nema većeg gušta od toga. Otkrila sam da mi je to najdraži žanr, a na mene je dosta utjecao Matko Peić i njegova knjiga 'Jesen u Poljskoj', napomenula je laureatkinja primivši priznanje koje uključuje plaketu i 10.000 kuna.

U nagrađenoj knjizi autorica donosi poetske eseje kojima portretira mjesta za koja je veže doživljaj, iskustvo, neki izvorni osjećaj ili misao, od lučkih krčmi ili zamišljenih muzeja, do vlakova, gradova na sjeveru ili prigradskih okretišta.

- Pisala sam tu knjigu s iznimnom ljubavlju i posvećenjem istraživača koji ima nešto detektiva i pustolova u sebi. Nastajala je sedam godina, ne koncentrirano od jutra do mraka, ali uvijek je bila prisutna, istaknula je Jagić.

Žiri u sastavu Tomica Bajsić, Nadežda Čačinović, Mladen Machiedo, Tonko Maroević i Sibila Petlevski ustvrdio je u obrazloženju kako su ih tekstovi Dorte Jagić privukli svojom "lirskom dimenzijom i živom neposrednošću, iskustvenom podlogom i mudrom nepretencioznošću".

- O čemu god se ona odluči pisati čini to ležerno i pomalo humorno, s pozivanjem na znanje i tekovine prethodnika, ali uvijek s pokrićem nesputane doživljajnosti, rekli bismo metodom vlastite kože, rekao je Tonko Maroević na dodjeli nagrada.

Za žiri ona je "putopisac i zemljočitač koji guta sredine i ambijente u kojima se zatekne, upija i zdušno prihvaća sve što joj novonastala prilika nudi, ali sve vanjske poticaje potom procijedi kroz vlastiti filter, usporedi s dotadašnjim dometima i ugradi ih u elastični sustav sjećanja i uspomena".

Tomica Bajsić je rekao kako je svake godine odaziv na nagradu sve veći, a ove godine u konkurenciji su bile rekordne 22 zbirke eseja dodavši da esej predstavlja najbolje žanrovsko brušenje, no dosta je zanemareno pa se trude tu važnu književnu formu vratiti na svjetlo.

Inicijator nagrade Mladen Machiedo ocijenio je da je pred žirijem šeste po redu nagrade bio najzahtjevniji posao dosad i prvi put se dogodilo da su svi članovi žirija dali maksimalan broj bodova istoj knjizi, iako su među finalistima bile vrlo vrijedne knjige.

Po Machiedovim riječima, ove je godine prvi put Ministarstvo kulture primijetilo nagradu i iskazalo to na "opipljiv" način, pa se neće dogoditi, kao što je mislio, da će se nagrada dodjeljivati samo do svog desetog izdanja.

Nagrada je utemeljena posthumno u znak sjećanja na prevoditeljicu, esejisticu, antologičarku i kritičarku Višnju Machiedo (1940.-2013.), a tradicionalno se dodjeljuje na datum njezina rođenja, 27. ožujka.

Formalni donator nagrade je Mladen Machiedo, no zapravo je to sama Višnja Machiedo, jer se koriste novčana sredstva koja su ostala iza njene smrti.

Dosadašnji dobitnici su Ingrid Šafranek, Viktor Žmegač, Renata Jambrešić Kirin, Morana Čale i Ljiljana Filipović.