Gnijezda bjeloglavih supova

S otoka Krka barkom do otočića Plavnika nedaleko od Cresa, uputili smo se s čuvarima prirode Javne ustanove Priroda Primorsko-goranske županije. Praćenje bjeloglavih supova nije zanimljivo samo stručnjacima, već i turistima za koje se brinu brodari s Krka.

- Interesira ih sve, naš posao je da im ispričamo priču. Imamo sreće da tu blizu na ovom području jako puno brodara iz Punta i Krka obilazi sva ta gnijezda redovito i pokazujemo im naravno, educiramo ih u tome. Znači, vi morate biti i turistički vodič i stručnjak jer morate naravno objasniti sve to skupa i na nekoliko jezika, ali što se tiče supova, govori Tvrtko Abramušić, brodar s Krka.

- Nalazimo se ispred otoka Plavnika, lijepo je vrijeme, moramo biti malo tiši da se uznemiravamo bjeloglave supove kojih je na ovom području više od stotinu parova. Raspon krila im je gotovo tri metra i to je definitivno najveća ptica na ovome području, govori Abramušić.

A ima ih na Plavniku, Krku, Prviću i Cresu. Mogu letjeti i do 700 kilometara dnevno. Monogamni su i odani, a čuvarima prirode najveća je sreća kad otkriju nova gnijezda.

- Naša javna ustanova Priroda provodi monitoring bjeloglavih supova na liticama, odnosno brojimo gnjezdeće parove supova koji se jedino gnijezde u Hrvatskoj ovdje na Kvarneru. Pregledali smo gnijezda na Plavniku i dobra je vijest, našli smo dva nova gnijezda, rekao je Marko Modrić, čuvar prirode Javne ustanove Priroda PGŽ.

More im nije prijatelj, jer ako padnu, vrlo je mala šansa da će preživjeti. Zato je bitno da u promatranju, kako ih ne bismo preplašili, budemo tihi i udaljeni najmanje 50 metara od litice. Supovi se za hranu uglavnom sami snalaze. Nemaju osjet mirisa, ali jako dobro vide.

- Prirodni obrazac njihovog hranjenja je da sami traže hranu i hrane se isključivo strvinama, znači supovi spadaju u vrstu ptica strvinara gdje oni jednostavno ne hvataju aktivno plijen, nego se svojim vidom ravnaju i nalaze plijen u prirodi. Naravno, da je tih strvina kod nas sve manje i manje, jer i na Kvarnerskim otocima je i ovaca sve manje i manje, ali zato postoje i neki drugi načini kako se supovi mogu hraniti, odnosno otvaranjem hranilišta, rekao je Modrić.

- Supovi do svoje pete godine, do svog spolnog sazrijevanja imaju razdoblje lutanja pa ih bude i u Aziji i u Sjevernoj Africi i po Europi, vide lijepo svijeta. S 5 godina se vrate tamo gdje su se izlegli, osnovati svoje obitelji i imati mlade. Uglavnom se svi vrate, jedno vrijeme se zadržavaju eventualno kod nekog hranilišta gdje im je u zimskom periodu lakše naći hranu, ali nakon 5 godina se vrate na Kvarnerske otoke, govori Elvis Vuleta, čuvar prirode Javne ustanove Priroda PGŽ.

I tada postaju atrakcija. Srećom, imamo dugogodišnju tradiciju brige i čuvanja rijetkih ptica.