25. travnja 1529. - Rođen Frane Petrić

Mnogo je hrvatskih velikana gotovo nepoznato široj javnosti, a među njima je i filozof i polihistor Frane Petrić. Njegovo se ime pojavljivalo i kao Petris, Petriš, Petričević, a on se potpisivao samo latinski Franciscus Patricius.

Proživio je buran život, ispunjen naizmjence uspjesima i nedaćama. Petrić je rođen 25. travnja 1529. u Cresu u uglednoj plemićkoj obitelji. Školovao se u Veneciji, Ingolstadtu u Bavarskoj, Padovi i Ferrari. Predavao je na sveučilištu u Ferrari te na rimskom sveučilištu Sapienza, kamo ga je pozvao njegov prijatelj iz studentskih dana u Padovi, papa Kliment VIII.

Petrić
se bavio i poetikom (pisao je i pjesme), retorikom, historiografijom, vojnim disciplinama, matematikom, geomatrijom i medicinom, no ipak glavno je područje njegova rada filozofija.

Mladenačkim djelom Sretan grad pokazao je kako zamišlja idealnu društvenu zajednicu, čime je preteča Campanellina djela Država sunca. U Raspravama o peripatetičkoj filozofiji odriče Aristotelu originalnost i znanstvenu vrijednost. Vlastiti filozofski sustav, koji se zasniva na Platonu i neoplatonizmu, izložio je u opsežnom traktatu Nova opće filozofija. Pokušao je dokazati da je Platonova filozofija najprimjerenija kršćanstvu, a ne Aristotelova misao, kako je stoljećima vladalo u teologiji.

Razvija misao da valja početi od svjetla, koje onda vodi do pravog uzroka. I prirodi je, misli Petrić, uzrok u svjetlu. Ona je odraz božanskog prasjaja, pasivna je i suprotstavljena duhovnom načelu koji je jedini aktivan. U svojoj poetici također se suprotstavlja Aristotelovim mislima tvrdeći da se umjetnost ne zasniva na oponašanju.

Misaono Petrić nije slijedio nikoga te je uistinu bio i potpuni Europejac i čovjek europskoga značenja, misaone težine te zauzima časno mjesto među velikim renesansnim misliocima.

Frano Petrić umro je 6. na 7. veljače 1597. u 68 godini u Rimu. Pokopan je u crkvi svetog Onofrija kraj Torquata Tassa, s kojim je u mladim danima vodio nepoštednu literarnu polemiku.