Pastiri iz uvoza

U Ravnim kotarima i Bukovici ovce nigdje na vidiku. Pastira ni za lijek. Sve više bazena i kuća za odmor. Marijan Kamber iz Rodaljica, jedan je od rijetkih  njegovatelja starih napjeva i izvornih glazbala ovoga kraja. Vidjeti pastira na livadi s frulicom, danas je gotovo - fatamorgana.

I iako ravnokotarski i bukovački slavuji i nisu svima milozvučni, činjenica jest da se orzalica, stari napjev, našao i na popisu UNESCO-ove ugrožene nematerijalne svjetske baštine.

- To se danas jako teško uči, teško nađemo mlade orzače, tako da ih nema, rekao je Marijan Kamber, Rodaljice.

- Sad uvozimo pastire pa oni nisu naučili naše instrumente, govori Vanja Čvrljak, direktor TZ-a Benkovac.

I turisti ostanu u čudu na stare vlaške napjeve.

- Oni isto probaju i baš im ne ide, ali se dobro nasmiju. I na što ih podsjeća? Pa ne mogu oni,na neke urlike, rekao je Kamber.

Ćurlika, ne Ćorluka, je svojevrsni starinski "Whats up". Služila je za ljubavnu pastirsku komunikaciju s brda na brdo.

Onda bi se on javio njoj sa sviralom pa svira i to je ljubavni zov. Ona bi zapjevala, „ovce moje, mirujte mi janje moje", priča Kamber.

U Benkovcu je prije četiri godine pokrenut Festival izvornih glazbala i napjeva. No, kako je starinskih izvođača jednostavno premalo, pridruže im se i svirači na cvitarama, dvojnicama, diplama, guslama iz cijeloga dinarskoga kraja.