Žampere s Dugog otoka već deseteljećima uspješno se bave - kozarstvom

Može li se na otoku od kopna udaljenom sat i pol vožnje trajektom uspjeti i u privatnom poslu? Da može, pokazuje primjer obitelji Žampera s Dugog otoka. Već deseteljećima uspješno se bave - kozarstvom.

Prije gotovo više od trideset godina obitelj Žampera trebala je - veslo ili pastirski štap. Iako žive tik uz more, barku su zamijenili pašnjacima. Ili, bolje rečeno, kršem. Kao i uvijek, početak je bio težak, a put trnovit.

Počeli su samo s nekoliko koza. Danas ih imaju više od sto i čak 160 jarića. Na godinu proizvedu 3 tone sira i gotovo sve plasiraju na kućnom pragu.

Koza hoće biti vani 365 dana u godini, i to dva puta na dan. Sada je vrijeme jarenja, a uskoro počinje i mužnja, kada je najviše posla.

Katica na dan prijeđe i 10 kilometara. Koze joj uvijek trebaju biti na oku jer eto ih učas u šteti, u polju ili masliniku. Pa valja s njima strogo.

Voli ona svoje njemačke šarene koze. Iako su zahtjevne. Ljeti se diže prije svitanja radi ispaše, zatim mužnja pa okretanje sira u sirani svakih pola sata, kratki predah i nije kraj dana.

Svrate po mlijeko i austrijski i švicarski gosti na otoku i Žamperama skidaju kapu.

Bodulska Heidi već je i baka. Sada s kozama, uz troje djece, pomaže i zet pa je malo lakše. No i dalje ona je glavna za ispašu, najviše voli koze i nju najviše slušaju.