Blaga Strunjanskog parka

Kao zjenicu oka, čuvaju stanovnici Strunjana - nedaleko od Pirana, svoj kutak obale. S ponosom ističu da je ovo najzeleniji dio slovenske obale u čijem se očuvanom krajoliku zrcali tradicija.

Pred prijetnjom apartmanizacije 420 hektara kopna i mora, 2004. godine proglašeno je zaštićenim područjem.

- Prve težnje za zaštitom ovoga područja pojavile su se još 80-ih godina prošloga stoljeća kada se na ovom prostoru željelo sagraditi niz apartmanskih naselja. Naravno da se stanovnici ovoga kraja nisu s time pomirili. Najprije su odlukom općina Piran i Izola zaštitli područje na lokalnoj razini, a 2004. godine odlukom države osnovan je Krajinski park Strunjan - ispričala je Brina Knez, djelatnica parka.

Sve to satkano na čvrstom uvjerenju da je prirodu i tradiciju Strunjanskoga kraja vrijedno zaštititi.

- Park je suživot prirode i čovijeka. Dok područje nije bilo zaštićeno ovdje su plovila bila ilegalno privezana. Pravila se nisu poštivala. Laguna je bila puna otpadaka, potopljenih barki. Bilo je dosta problema. Danas imamo definirana pravila i stvari su bolje uređene nego nekad - kaže Knez.

Izlov ribe i uzgoj školjaka i dalje su dopušteni no samo u tradicionalnom obliku. Obnovljeni su stari privezi koji se daju u najam lokalnim ribarima. I oni su ovdje našli svoje mjesto, baš poput stare solane sa čijih se polja sol još ubire ručno, 800 godina starom tehnikom.  Za dobrih ljeta, saznajemo, radnik može ubrati i do 4 tone soli.

Najvažniji je dio parka flišni klif koji se 80 metara strmoglavo uzdiže nad morem. More, vjetar, kiša stalno mijenjaju njegov plašt pa ga nazivaju i živom skulpturom mora.

- Strunjanski je klif srednje oceanske starosti. To nije jedna stijena, već ciklički niz od nekoliko stijena nastalih prije 40 milijuna godina u dubokom moru. Kada se kasnije kopno zbog tektonskih aktivnosti izdignulo,  more povuklo i flišne stijene su se razbile, naborale i iz mora uzdigle na površinu - objašnjava Petra Škrinjaj, djelatnica parka.

Dodaje da se geomorfološki izgled klifa stalno mijenja zbog utjecaja mora, sunca, vjetra, kiše. More i erozija polako potpokavaju fliš pa kao da se fliš izmiče moru. Na nekim mjestima pomiče se oko centimetar  godišnje.

A podno klifa pravo bogatsko morskoga svijeta. Toliko da je 200 metara morskoga pojasa, te unutranji dio Strunjanskoga zaljeva stavljeno pod zaštitu.

U zaštićenom pojasu vrijede stroga pravila ponašanja. Zabranjen je izlov. Ribariti se može samo 4 mjeseca godišnje, a ostatsk vremena riba se ne lovi kako bi se riblji fond mogao obnoviti.

Poluotok Strunjan dijelić je slovenske obale koja se uspjela oduprijeti intenzivnoj urbanizaciji i industrijalizaciji. Strunjaski park predstavlja zaokruženu krajobraznu cjelinu s elementima izvorne i kultivirane prirode, očuvanom tradicijom i svjedočanstvima ljudskoga rada. Godišnje ga zbog toga posjeti oko 300 tisuća zaljubljenika u prirodu.