O Senjanima koji dozivaju vjetar

Vjetar nas vraća u 16. stoljeće. Uskoci se baš sada spremaju za akciju. Napadaju za vrijeme bure. Među neprijateljima kruže strašne priče. Govore da su na strani uskoka svi morski đavli. Priča se da mogu dozvati vjetar...

Senjsko jugo jače je i od senjske bure. Tek kad osjetite ovaj vjetar možete shvatiti karakter i snagu uskoka koji su ulazak u senjsku luku nadzirali s utvrde Nehaj.

Senj je tako ostao jedini hrvatski primorski grad izvan područja dubrovačke republike kojeg Mlečani i Turci nikad nisu osvojili. Razlog je upravo ova utvrda koju je 1558. godine podigao senjski kapetan Ivan Lenković.

- Boj ne bije svjetlo oružje nego srce junaka, čak ima i jedna izreka koja kaže da je boj između uskoka i Mlečana bio nalik boju komarca protiv lava. Tako da su se mnoge bitke vodile u senjskim vratima i da mnogi brodovi su negdje na dnu mora iz tih vremena, tako da je evo zahvaljujući uskocima i kapetanu Lenkoviću, kasnije generalu, Senj obranjen - priča Blaženka Ljubović, ravnateljica gradskog muzeja Senj.

Na katu utvrda je imala 11 topova i 100 puškarnica, s posadom od tristotinjak uskoka. U tom surovom vremenu vrijedila je ona - ako nećeš ti mene, ja ću tebe.

- Ja znam kazati - u ljubavi i ratu sve je dopušteno, tako i ovdje. Oni su sebi dozvolili da obrane svoju obitelj, sebe, svakako da su bili svjesni da ako oni neće u akciju i zaštititi svoje, da će taj koji je napao njih uništiti, odnosno ugroziti u potpunosti - kaže Ljubović.

Uskočka tradicija još je živa. Njeguju je članovi povijesne uskočke postrojbe.

- Čuvaj se senjske ruke je uvijek bilo i dan danas je. Pa na kraju krajeva, stalno imaju s nama problema. Tako smo malo uvrnuti na svoju žicu. Ali to je čak i pozitivno. Znači uvijek se borimo s onim krivim vjetrovima općenito u životu - govori Antonio Butorac iz povijesne postrojbe senjskih uskoka.

Osim senjske ruke i bure, valja se čuvati i brkate cure. Iako zvuči kao šala, nije.

- Ti uskoci su se znali oblačiti u žensku odoru i napadali bi protivnike, i onda bi protivnik zaključio - kad su žene tako opasne, kakvi su tek onda muškarci - priča Blaženka Ljubović.

A muškarci više nisu tako opasni. Nekad uskoci, danas ribari. No, strast je ista. Bura je i dalje njihov saveznik. Jer, kako kažu, svakom su Senjaninu more i bura u krvi.

Senjani su opstali čak i u surovim uskočkim vremenima. No mladih danas ima sve manje. I ovdje nažalost postoji problem iseljavanja. Možda se mnogi, poput Antonia, ipak vrate na svoje. Na ove obale ispod drevne utvrde Nehaj. Koja još uvijek ponosno prkosi i svjedoči o neraskidivoj vezi Senjana i mora.