Hoće li rock preživjeti godine svojih legendi?

Mick Jagger oporavlja se od operacije srca, Ozzy Osbourne je pao, razbio se i morao odgoditi turneju, Pete Townshend je gotovo gluh. Vrijeme više nije na strani rock legendi.

Sa svakom oproštajnom turnejom, sa svakim biografskim filmom, nostalgičnom kompilacijom najvećih hitova i svaki put kada umre neka od rock ikona iz sredine prošlog stoljeća, budi se strah o tome kakva je budućnost tog glazbenog pravca.

Rokera, naravno, još ima, ali nijedna rock grupa nije bila među 10 najprodavanijih i najslušanijih u 2018., po podacima agencije Nielsen Music. Tom ljestvicom uvjerljivo dominiraju hip hop i R&B izvođači.

Utjecajni glazbeni festivali rokerima sve više namjenjuju sporedne pozornice. Prošla je godina bila prva u povijesti Coachelle da nitko od rock izvođača nije bio među glavnim atrakcijama. Isto se ponovilo i ove.


U kolovozu će se održati trodnevni koncert u povodu 50. godišnjice

Woodstocka, ali čak je i ondje organizator, uz poneke velikane poput Santane ili Roberta Planta, postavu odlučio popuniti izvođačima poput Jay-Z-ja ili Miley Cyrus kako bi se privukla mlađu publiku.

Dodjeli Grammyja za najbolje rock izvedbe već godinama nema mjesta u izravnom televizijskom prijenosu, što je još jedan znak u kolikom je padu taj glazbeni žanr.

Glazbeni je kritičar časopisa "Vice" Dan Ozzi u članku "Rock je mrtav, hvala Bogu" napisao da je "taj pravac po svim mjerilima popularnosti i profitabilnosti zasjenjen popom, hip hopom i elektronskom plesnom glazbom".

Mnogi smatraju da su zadnji dani slave rock and rolla bili u 90-im godinama kada su Nirvana, The Smashing Pumpkins, The Red Hot Chili Peppers, Pearl Jam i Soundgarden vladali svjetskom scenom.


Svi smo mi rokeri

Sredinom toga desetljeća, međutim, hip hop je postao dominantan glas kulture mladih i reflektirao njihova razmišljanja o suvremenim temama, baš kao što je nekada radio rock, tvrdi bivši menadžer Nirvane Danny Goldberg.

- Pop je preuzeo ulogu avangarde važnog kreativnog izražavanja, a rock se nekako okamenio, pretvorio u dinosaura, kazala je Jacqueline Warwick, profesorica glazbe na kanadskom sveučilištu Dalhousie.

Za Deannau Adams, autoricu nekoliko knjiga o glazbi, "rock nije samo rock" nego smisao inovativnog stvaralaštva koji će živjeti i kad njegovi utemeljitelji umru.

- Bolno je to što mnogi od njih umrli ili onemoćali. Oplakujemo što smo izgubili njih i njihovu glazbu i to što više nikada nećemo iskusiti njihove koncerte. I naravno, sve nas to čini svjesnijima vlastite smrtnosti, rekla je Adams.

Ali ništa od toga neće umanjiti važnost rocka.

- Bez rocka ne bi bilo heavy metala, punka ili hip hopa. Rock nikada neće umrijeti jer je to velika, krepka grana na jako starom, robusnom stablu, kaže Adams.

Uistinu, čak i neki hip hop umjetnici kažu da će "duh" rocka živjeti zauvijek. Kada su 2016. pioniri hip hopa iz grupe N.W.A primljeni u Kuću slavnih rock and rolla, instituciju koja je posljednjih godina znatno priširila svoju definiciju rocka, njihov osnivač Ice Cube rekao je da rock uopće "nije vrsta glazbe".

- Rock and roll je stanje duha, stvaranja vlastita puta u glazbi i životu. To je rock and roll i to smo mi, rekao je slavni reper.