Imotski kantači

U imotskom kraju i trima vrgoračkim župama najpoznatije je kantanje, glazbeni fenomen pjevanja Gospina plača koje kulminira upravo na Veliki petak.

Moćnim glasovima ponosno se kantalo na imotskim ulicama. Kantači su pokazali tradiciju koja se prenosi s koljena na koljeno. U Imotskom ne kantaju nego pjevaju. U Slivnu se za procesijom hoda trideset kilometara, kanta se i do dvanaest sati. U Zagvozdu su - kantaduri.

- Bude 6-7 parova tako da kad nas dođe kantat svakih pet minuta. Triba dobra pluća za sve to izdržat - kaže Željko Čagalj, kantadur iz Zagvozda.

Kantanje podsjeća na svjetovnu gangu. Veže se isključivo uz korizmu, pojašnjavaju konzervatori koji su dvoglasnu duhovnu glazbu istraživali mjesecima.

- Kantanje u principu je u samoj srži identiteta imotskog čovjeka, takva vrsta glazbovanja uistinu ne postoji nigdje u Hrvatskoj - naglašava Nikolina Luketić Delija iz Konzervatorskog odjela u Imotskom.

U sklopu projekta "Sine božji budi faljen" kantači su glasove spojili s imotskim zborom Gospe od anđela. Cilj - predstaviti kantanje, očuvati tradiciju kako bi se ono nastavilo na području imotske krajine, u ostatku domovine, ali i u svijetu.

Velika je čast biti kantač. Biraju se najbolji koji prenose svu dubinu tuge majke koja gubi sina, a veliki kršćanski događaj učine vrhunskim vjerskim doživljajem.