Zanimanje? Staklopuhačica Martina

Stari su obrti rijetkost. U Zagrebu smo pronašli Martinu Šimunković koja nije dopustila da se zatvori obiteljski obrt. Ostavila je siguran posao kako bi nastavila obiteljsku tradiciju puhanja stakla.

Prava je rijetkost i bogatstvo susresti osobe poput Martine Šimunković, diplomirane povjesničarke umjetnosti i etnologinje iz Zagreba, koja s toliko ljubavi i entuzijazma želi nastaviti tradiciju puhanja stakla kako su to 55 godina radili njezin otac i djed.

- Za mene je uvijek bilo fascinantno gledati djeda i oca kako tale to staklo. Ja sam cijeli život bila uključena u neku od faza izrade, dorade, tada božićnih kuglica, ali nikada se nisam sama okušala u taljenju i puhanju stakla. To sam počela prije nekakvih pet godina, govori Martina Šimunković, staklopuhačica.

Prije godinu dana odlučila je ostaviti stalni posao i nastaviti kao privatna poduzetnica - staklopuhačica. Uz oca mentora i nije bilo teško.

- On ti može pokazati nekakve zakone, osnove, dalje je isključivo na tvom radu i onda dalje iz tvog rada, možeš proizvesti suvislo. Ali iz početka je to bilo jako frustrirajuće. Meni je, s mojim tempom učenja, za proizvod koji bi mogla plasirati na tržište, trebalo godinu dana učenja. Strpljivog učenja, rekla je.

Da bi se dobile ove prekrasne, manje ili veće kuglice, nije potreban fizički napor, već je važna tehnika puhanja, objašnjava nam Martina.

- Staklo je zapravo vrlo zahvalan materijal za rad i za puhanje, zato što pri taljenju bude žitak i bude jako podatan za oblikovanje i tu nema potrebe za silinom, za puhanjem, već samo isključivo se sve svodi na tehniku, odnosno na to znanje. Za to umijeće je uvijek dobro da je netko uz tebe u počecima učenja da te onda korigira, da možeš dobiti onda što želiš, ističe.

Uz božićne kuglice počela je izrađivati i uskrsna jaja, puniti ih perjem i različitim biljkama. Uz Martinu još dvoje obrtnika izrađuje proizvode od šupljeg stakla. Od Grada Zagreba dobila je potporu za samozapošljavanje.

- Moram reći da mi je to pomoglo pri nekakvim počecima i prvim koracima s obzirom da sam revitalizirala taj obrt. Bilo potrebno praktički ispočetka, što se tiče logistike i radnih uvjeta. Ono što sam naslijedila od obrta to su aparati, odnosno plamenik koji je star kao što je i sam obrt, naglašava Martina.

Martina je posao prilagodila svojim 10-godišnjim blizancima. Održava i edukativne radionice.

- Vrlo bitan mi je taj aspekt edukacije, pogotovo kod djece. Imam sad nekih malih planova, koji će se možda proširiti, sa lokalnim osnovnim školama i vrtićima, gdje će doći djeca na pokazne radionice, gdje ću im ispričati malo o tradiciji punjenja stakla u gradu Zagrebu. Pokazati ću im proces i svatko će dobiti prigodni poklon, govori.

Martina Šimunković, staklopuhačica iz Gornjeg Stenjevca u Zagrebu, svoje kreativne, krhke, dekorativne staklene proizvode, osim za Božić i Uskrs nastoji prilagoditi mnogim drugim prilikama kako bi njima oplemenila i uljepšala bilo koji prostor. Uskoro bi trebala dobiti oznaku tradicijskog obrta. Njezini se proizvodi mogu naći u muzejskim suvenirnicama i trgovinama s izvornim hrvatskim proizvodima.