Što čitati? – obiteljsku sagu sa sjevera ili domaće međuljudske odnose

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje knjige 'Na križanju četiriju cesta' Tommija Kinnunene i 'Opća opasnost' Ksenije Kušec:

Tommi Kinnunen: 'Na križanju četiriju cesta', Hena com

Finski književnik Tommi Kinnunen nedavno je boravio u Zagrebu gdje je predstavio hrvatski prijevod nagrađivanog romana 'Na križanju četiriju cesta'.

Prvijenac koji je postao jedan od najprodavanijih nežanrovskih romana u Finskoj 2014. godine, prodan je u 150 000 primjeraka, dobitnik je brojnih nagrada i preveden na dvadesetak jezika.

Kinnunen osim romana piše i drame i kabaree, a roman 'Na križanju četiriju cesta' adaptiran je za kazališnu predstavu i operu. Radi kao nastavnik u školi, gdje predaje finski jezik i književnost.

Kroz priču o nejednakosti, otuđenju i tajnama triju generacija koje su odrastale u istoj kući ispisuje stogodišnju povijest Finske. Obiteljska saga na dalekom sjeveru zemlje, gdje su se u surovoj hladnoći i teškim životnim prilikama na križanju četiriju cesta smjestili kuća i njezini stanari.

Kroz gotovo stotinu godina, pratimo živote Marie, njezine kćeri Lahje, Lahjinog supruga Onnija te njihove snahe Kaarine. Kroz neobične živote svojih protagonista prikazuje promjene kroz koje je tijekom stotinu godina prolazilo finsko društvo - veliko vremensko razdoblje, od 1890. do 1996., roman je strukturiran kao četiri priče, pripovijedan iz trećeg lica.

Roman donosi žensku perspektivu 'jer su priče muškaraca napisane već milijun puta', a upliću se i vanjski povijesni događaji - ratova, različitih bolesti, okoline, tradicionalnog mišljenja...

Svi likovi romana na neki su način drukčiji i odskaču iz zajednice - Maria je samohrana majka i primalja koja pati za priznanjem i poštovanjem, Lahja ima muža koji je sve otuđeniji, Onni živi za kratke i zabranjene bljeskove drugog života kojeg potajno vodi, a Kaarina stremi privatnosti i oslobođenju od svekrvinih okova.

Nikome od njih život nije lak, i svi se bore s predrasudama okoline, nedostatkom komunikacije i samoćom.

Povijest obitelji počinje s Mariom, izuzetno neobičnom, samostalnom i snažnom ženom koja je na koncu 19. stoljeća bila samohrana majka, obrazovala se za primalju, tvrdoglavo premostila sve društvene prepreke i uspjela se izboriti za dostojanstven život.

Bila je i prva žena koju su seljani vidjeli da vozi bicikl. U središtu mjesta gradi kuću koju neprestano nadograđuje, želeći se i na taj način izdvojiti iz zajednice.

Kada Lahja odraste, nalazi pristojnog i marljivog supruga te pokreće vlastiti fotografski studio. Onni i Lahja dobit će četvoro djece, ali jedino će Johannes ostati s njima u novoj kući, sagrađenoj nakon 2. svjetskog rata nakon kojeg Onni više nije bio isti.

Osobna drama koju Onni proživljava, a koja je poremetila ionako krhku obiteljsku ravnotežu, utjecat će i na ostale obiteljske veze, sve do kraja 90-tih godina prošlog stoljeća kada zahvaljujući Johannesovoj supruzi Kaarini neke tajne konačno izlaze na vidjelo, a neke od njih ostaju zauvijek zakopane.

Priče glavnih likova dijelovi su slagalice koja dobiva svoje rješenje tek u posljednjem poglavlju knjige. Poglavlja nose imena različitih putova, staza i cesta na koje je sudbina nanijela likove ove knjige.

Svaki od likova u ovoj knjizi nosi svoje breme različitosti, izdvaja se od ostalih i prešutno nosi biljeg zbog kojeg biva izopćen.  Disfunkcionalnost međusobnih odnosa prije svega proizlazi iz šutnje kojom se okružuju, čak i ako naslućuju da bi progovaranje o onom bolnom donijelo olakšanje.

Svi oni nose svoje terete, krivnju i žaljenje, snove, potrebe i čežnje - neki slobodnije, neki ispod slojeva društvenih normi i pravila ponašanja, neki duboko nesretni, pomireni sa sudbinom, buntovni i nemirni.

Finsko društvo, mentalitet i atmosfera - kroz cijelo jedno stoljeće ogleda se u sudbinama i životima te obitelji.

Ksenija Kušec: 'Opća opasnost', Hena com

Ksenija Kušec je arhitektica, saksofonistica i spisateljica, autorica knjiga za djecu i odrasle. Autorica bi ove priče mogla povezati u roman labave strukture jer se za tridesetak priča može pronaći zajednički nazivnik, tematski sklopovi, likovi koji se sele iz jedne u drugu priču.

U fokusu su međuljudski odnosi. Prvi tematski sklop čine priče o odrastanju, nimalo sentimentalne i nimalo idilične, svedene na obiteljske, vrtićke ili školske trenutke u kojima se pojedinac (dijete) osjeća nezaštićeno, ugroženo i izloženo nepravdi.

Tematski sklopovi odnosa pojedinca i institucije i sustava šire se u pravcu poslova koje za nas moraju obaviti odvjetnici, ponekad i ljubavnici, bolesti i bolnica, smrti, nasljeđivanja, umjetno stvorenih društvenih hijerarhija i prišivenih etiketa, zadiranja sustava u intimne živote, odnosno svega što, kako kaže pripovjedačica „usporava rast moje duše".

U tom se kontekstu odnosa ja-oni, tematiziraju i ljubavni, ljubavnički i bračni odnosi kroz jak emotivni naboj i razumijevanje.