5. svibnja 1999. - Dan hrvatske leksikografije

Hrvatska opća enciklopedija temeljno je izdanje Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže, čiji je prvi svezak svečano objavljen 5. svibnja 1999., na Dan hrvatske leksikografije.

Osim općih znanja, donosi detaljan i relevantan prikaz hrvatske povijesti i kulture. To je peti takav pothvat na hrvatskome jeziku, veliki trijumf hrvatske leksikografije čiji počeci sežu u 16. stoljeće.

Podsjetimo, ne zaostajući za počecima tiskarstva, 1483. nastao je hrvatski prvotisak Misal po zakonu rimskoga dvora. Prva tiskana hrvatska knjiga, a ujedno i prvi misal u Europi koji nije tiskan na latinici. Godine 1527. objavljen je mali talijansko-hrvatski rječnik Novo djelo koje podučava govoriti slavenski jezik Petra Lupisa Valentijana, a zatim je 1595. Faust Vrančić u Veneciji objavio malo veći petojezični rječnik. Od svojih početaka, hrvatska leksikografija ima važno kulturološko i, poslije, nacionalno obilježje. Slijedilo je tiskanje više rječnika. Neizostavno se moraju spomenuti Habdelićev i doprinos Rittera Vitezovića, zatim dvojezični Belostenčev Gazofilacij te četverojezični Jambrešićev Latinski rječnik.

Tijekom 19. i 20. stoljeća sudbina hrvatskoga jezika i leksikografije često je ovisila o nakanama susjednih naroda s kojima je Hrvatska dijelila državnu zajednicu. No cijelo vrijeme hrvatski su leksikografi nastojali očuvati samosvojnost hrvatske leksičke tradicije. Od 1. izdanja do kraja života Bratoljub Klaić proširivao je i dopunjavao svoj bogati Rječnik stranih riječi.

Matica hrvatska neprestano se borila za očuvanje hrvatskog jezičnog identiteta i promicanje izdavaštva. Od novijih izdanja najopsežniji je Enciklopedijski rječnik hrvatskoga jezika skupine autora, koji udružuje rječnik hrvatskoga jezika s rječnikom stranih riječi, donoseći bogatu onomastičku građu i kratke etimologije u abecednom slijedu.