Kako akademik Zvonimir Mrkonjić vidi svakodnevicu

U svojoj, upravo objavljenoj zbirci lirske proze 'Reciklažno dvorište' Zvonimir Mrkonjić donosi osobni pogled na svakodnevicu. Tekstovi su nastali su prije nekoliko godina, a radi se o šezdesetak kratkih tekstova, veličine aforizama. Male su to pjesme u prozi.

Svaka posebno govori o predmetima, bićima, fenomenima iz svakodnevnog okružja Zvonimira Mrkonjća, pjesnika, esejista, književnog i kazališnog kritičara, teatrologa, prevoditelja, antologičara - nije jednostavno ni nabrojiti kako je sve akademik Mrkonjić još od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća obogaćivao hrvatsku kulturnu scenu.

- Ja sam naziv preuzeo kao jedan dobar naslov za jednu temu koja mi leži na srcu, a to da je cijela literatura zapravo reciklaža starih modela da bi se stvorili novi, rekao je Mrkonjić.

Izdavač Branko Čegec kaže da je vidio te poetske fragmente kada su nastali i predložio Mrkonjiću da naprave knjigu. Ističe da je to rijetka situacija jer obično knjige dolaze njemu, a ne on njima.

- Koristeći taj potencijal reciklaže on govori što se događa u književnosti kada je riječ o tome što se događa na razini potrošenosti jezika. Ono što nam se, dakle, činilo da je u jeziku potrošeno Mrkonjić pokazuje da reciklažom može dobiti neki novi potencijal, napomenuo je Čegec.

Poigrava se Zvonimir Mrkonjić riječima i sjećanjima, literaturom, konotacijama, emocijama - i uz to, ne stavljajući točku na kraj svojih poetskih zapisa, ostavlja nam slobodu da propitamo i vlastita razmišljanja.