8. svibnja 1980. - Titov pogreb

‘Teška bol i duboka tuga tresu radničku klasu, sve radne ljude i građane Jugoslavije, svakog našeg čovjeka, intelektualca, pionira, vojnika, majku i djevojku’, stajalo je u priopćenju Centralnog komiteta Komunističke partije uoči pogreba Josipa Broza Tita 8. svibnja 1980. u Beogradu.

Kako je na pogreb doživotnom predsjedniku Jugoslavije došlo 209 delegacija iz 127 država te više od 700 tisuća ljudi, nastao je velik sigurnosni problem jer su se na jednom mjestu našla 22 premijera, 31 predsjednik, 6 predsjednika parlamenta, 4 kralja, 5 prinčeva i 47 ministara. Beogradski aerodromi Batajnica i Surčin nisu imali dovoljno kapaciteta za prihvat svih delegacija pa su aktivirani aerodromi u Zagrebu, Zadru, Tuzli i Nišu.

No svi su htjeli sletjeti upravo u Beograd i time pokazati svoju važnost. Najveći problem napravio je irački predsjednik Sadam Husein koji je na silu sletio u Batajnicu da bi poslije s pratnjom zauzeo cijeli kat hotela Interkontinental koji je bio predviđen i za poljskog predsjednika. No problem je riješen jer sjeveronokorejski predsjednik Kim Il Sung nikako nije htio spavati pod istim krovom s kapitalistima te je odsjeo u svojoj ambasadi. Sve su strane delegacije položile cvijeće ispred Titova lijesa, a većina ih se, poput Margaret Tatcher i Leonida Brežnjeva, naklonila. Sandro Pertini je plakao, Jaser Arafat salutirao vojnički, a Sadam Husein se kod lijesa iz samo njemu znanih razloga zadržao izuzetno dugo pa ga je protokol ljubazno morao ukloniti.

Mnogi su zamjerili nedolazak američkog predsjednika Cartera koji je na pogreb poslao svoju majku, bojeći se da bi mu birači okrenuli leđa da se slikao s Brežnjevom koji je upravo napao Afganistan. Iako je Tito imao pogreb dostajan kakvog bizantskog vladara, već deset godina nakon njegove smrti u tom istom Beogradu jurišali su s glogovim kolcem na Kuću cvijeća želeći probiti srce ‘hrvatskom vampiru’.