8. svibnja 1268. - Umro Toma Arhiđakon

Da nije bilo spleta životnih okolnosti Tome Arhiđakona hrvatska historiografija o razdoblju ranoga srednjega vijeka bila bi mnogo siromašnija.

Splićanin, arhiđakon, intelektualac i pisac Toma umro je 8. svibnja 1268. u rodnome gradu. Njegovo djelo Historia Salonitana ili Povijest salonitanske odnosno splitske crkve otkrio je otac naše moderne povijesne znanosti Ivan Lucius Lučić. U njoj su mnogi važni podaci poput pregleda biskupa i nadbiskupa, imena vladara iz hrvatske narodne dinastije, teorije o gotskom podrijetlu Hrvata te opise nekih događaja iz europske povijesti.

Zbog velike kritičnosti prema Hrvatima i Mađarima neki su povjesničari pretpostavili da je Toma bio romanskog podrijetla. No, da bi se shvatila njegova kronika, koja počinje od 8. stoljeća, treba poznavati društveni i politički kontekst u kojem je nastala, kao i Tomin svjetonazor.

Split je tada bio pod suverenitetom ugarsko-hrvatske dinastije Arpadovića, koja je udaljenim gradom upravljala preko nadbiskupa. Toma se školovao u Bologni, gdje je stekao naobrazbu iz prava, ali i bio svjedokom borbe talijanskih komuna za neovisnost. Kad se vratio u Split postao je javni notar te riješio mnoge sporove sa susjednim gradovima. Napredovao je i u crkvenoj hijerarhiji i postao arhiđakon. Ljubitelj reda, rada, zakona, pravde i skromnosti, uz pomoć franjevaca, uspio je ujediniti Splićane i dovesti nepristranog stranca, Talijana, za upravitelja. Taj je uspostavio temelje komunalnoj nezavisnosti, uveo reda u porezni sustav, popisao zakone i običaje, uspostavio službe uprave.

O svemu tome čuo je i papa, pa se Tomi smiješila blistava budućnost. No bježeći pred Tatarima, kralj Bela, zapravo kraljica, sukobili su se sa Splitom i Tomom Arhiđakonom. Zato nije dobio nadbiskupsku dužnost, pa se povrijeđene taštine povukao iz javnoga života. Tad je, pretpostavlja se nastala Historia Salonitana, izniman izvor za ranu hrvatsku povijest.