Fobije - problem o kojem se treba govoriti

Strah od visine, nepoznatih prostora, ljudi, zmija – sve su to fobije koje nas mogu plašiti. Iako je strah normalna reakcija tijela na vanjsku prijetnju, problem postaje kada prijeđe u fobiju i našem organizmu postaje smetnja.

Fobija je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran i neopravdan, a pojavljuje se u vezi specifičnog objekta ili situacije. Fobije od visine, zatvorenog prostora ili recimo paukova česte su i poznate, ali vjerovali ili ne postoje i fobije od gubitka mobitela, drveća, punice, lijepih žena pa čak i spolnih odnosa.

- Da bi nešto proglasili poremećajem bitan je uvjet da to otežava pacijentu svakodnevno funkcioniranje, odnosno da mu onemogućava normalan život - objašnjava doktor obiteljske medicine Dragan Soldo.

Naša sugovornica zamolila je da ostane anonimna jer često se zbog svoga straha susreće s podsmjehom okoline. Boji se, kaže pernatih životinja. Ne postoji neki konkretan razlog ili trauma, ali osjeća gađenje prema tome. Najviše zbog perja koje imaju. To ide toliko daleko da ne jede ništa pernato, pa čak ni jaja.

Kod fobija je uobičajeno da osobe počnu izbjegavati predmete ili situacije koje im izazivaju strah što dovodi do smanjenja radne i socijalne kvalitete života. Uzroci nisu uvijek jasni, ali većinom se fobije razvijaju kada osoba vidi kako se nekome dogodio određeni stravičan događaj ili nakon što je sama prošla neku od trauma.

- Na primjer osoba je doživjela da je stao lift, stajala je u liftu sat vremena i poslije razvila fobiju od straha da će opet ostati u liftu, da će ostati bez zraka. Ili netko doživi neki neugodan događaj u avionu i razvije strah od letenja - kaže klinička psihologinja Andrea Kostelić-Martić.

Jedan od najčešćih strahova u populaciji je strah od visine. I dok većina ljudi osjeća nelagodu kada se nalaze na visini, kod nekih osoba to prelazi u patološko stanje. Kao i svaka druga fobija, strah od visine se javlja kao posljedica podsvjesnih i zaštitnih mehanizama u svima nama.

- Često se ljudi boje razgovarati o svojim fobijama, često se boje i spomenuti liječniku svoje fobije što je na neki način najgora opcija jer tu nema izlječenja. Za onaj poremećaj za kojega ne znamo da postoji ne možemo ljudima ni pomoći - poručuje doktor Soldo.

Liječenje se može vršiti tehnikom preplavljivanja – postavljanja osobe u najgoru fazu straha i suočavanja s njime. Zatim modeliranjem – gdje osoba promatra kako se netko drugi uspješno suočava s njihovim strahom bez posljedica, te sustavna desenzitizacija - postupno izlaganje osobe predmetu ili situaciji koje se boji.

Fobije je teško prevenirati jer se traumatični događaji ne mogu predvidjeti, kao ni odgovor organizma. Ali kada do problema dođe, važno je o njima govoriti.